Ratni reporter Federico Pattelani prateći ulazak talijanske fašističke vojske u Šibenik 15. travnja 1941. godine snimio je stotinjak dragocjenih dokumentarnih fotografija o Šibeniku i Šibenčanima na kojima je najzanimljiviji detalj – šibenska kapa. Te do nedavno nepoznate fotografije nastale prije šezdeset godina spadaju u kategoriju visokovrijednih dokumenata iz novije prošlosti Šibenika.
Pronašli smo ih u Muzeju fotografije u talijanskom gradu Pavii, a na njima su motivi iz Šibenika i Perkovića iz 1941. godine
Pattelanija je angažiralo Zapovjedništvo talijanske vojske kako bi ovjekovječio „povijesne trenutke ulaska talijana u Šibenik i u Dalmaciju“, ali ništa spektakularno nije mogao snimiti pa se koncentrirao na uobičajene prizore iz života.
Sudeći po onome što je snimio u Šibeniku se zadržao sasvim kratko, možda ne ni punih sat vremena. Prošetao je rivom najdalje do katedrale. U Kalelargu, čini se, uopće nije zalazio, a zanimljivo je da nije smatrao potrebnim snimiti ni spomenik Nikoli Tommaseu pored kojega je morao proći i nije ga mogao previdjeti. Njegove su fotografije, gledajući ih iz pozicije onih koji su ga angažirali, dakle talijanske vojske i interesa fašista, sasvim bezvrijedne. Stječe se dojam da ih je Pattelani snimio tek da bi imao dokaz da je bio u Šibeniku i pravdao troškove putovanja.
Na sličan način napravio je i seriju, za svoje poslodavce suvišnih, ali za nas dragocjenih dokumentarnih fotografija u Perkoviću. Tu je, čini se, imao više vremena nego u Šibeniku jer se onda kao i danas tu presjedalo i čekalo na vlakove. Štoviše, u Perkoviću je morao čekati i pri dolasku u Šibenik i pri odlasku iz Šibenika. Zahvaljujući tome ostavio je jedinstveni dokumentarni trag o tome kako se u Perkoviću živjelo prije sedamdeset godina. Posebnom dragocjenošću mogu se smatrati njegove kolor fotografije, možda prve slike u boji koje su ikada snimljene u Perkoviću!
Pattelanijeve fotografije koje je snimio u Šibeniku 15. travnja 1941. godine nisu do sada objavljivane što je i razumljivo jer za fašiste i Mussolinija nisu imale nikakvu promidžbenu vrijednost. Ta na njima su mirni, napola uspavani grad i ljudi koji se spokojno ponašaju kao da se baš ništa ne događa! Ništa dramatično. Nigdje ni traga nekakvom negodovanju, prosvjedima ili otporu. No, je li bilo baš tako? Pattelani to nije mogao znati ali on je svojim foto aparatom zabilježio trenutke koji su postali dijelom šibenskog ponosa i ostavile dubok trag u kolektivnoj svijesti Šibenčana. On je, ni ne znajući što snima, ovjekovječio Šibenčane s šibenskim kapama na glavama! Šibenska je kapa u tim trenucima bila jedini mogući izraz neslaganja, sredstvo prosvjeda i oružje kojim se Šibenik branio.
Ta je epizoda dobro poznata u šibenskim analima. O Šibenčanima koji su svojom kapom poručivali okupatorima: -Ne niste nas pokorili. Mi smo Hrvati, Šibenik je hrvatski grad i nikada neće biti talijanski! svjedočili su mnogi suvremenici. Postoji i dosta zapisa o tome, no sada se pojavljuju i autentične fotografije. Osobito je znakovita jedna na kojoj zbunjenom talijanskom vojniku na ruci nemarno visi puška, na glavi mu je nakrivljena kapa kao da se samo trenutak ranije počešao po čelu pitajući se: -Što se ovdje zbiva, što ja ovdje radim? a iza njega mirnim, sigurnim korakom prolazi Šibenčanin sa šibenskom kapom na glavi.
