Datum objave: 07. Studeni 2016

Uz ostvaranje Muzeja pobjede u Šibeniku:Krste Maćo Lambaša jedini je živući nositelj partizanske spomenice

Diana Ferić
Diana Ferić

Zahvaljujući Muzeju pobjede i oslobođenja Dalmacije u 2. svjetskom ratu, prvom u Hrvatskoj, koji je prošlog vikenda otvoren u Šibeniku prisjetili smo se i svih nosilaca spomenica iz šibenskog kraja. Jedini živući među njima je poznati Šibenčanin, dugogodišnji šef šibenske policije Krste Maćo Lambaša. Priču o njemu prije nekoliko godina je objavio časopis Šibenik tim, a mi donosimo djelove tog portreta:

 

 

 

Krste Maćo Lambaša rođen je 1924. godine u Šibeniku. Politički aktivan i politički opredijeljen postao je prije šesnaestog rođendana, a sa sedamnaest godina primljen je u SKOJ (Savez komunističke omladine Jugoslavije). Tada je prestao raditi u mesnici i posvetio se isključivo političkom radu. 1941. godine nakon rasula vojske Kraljevine Jugoslavije, a prije dolaska talijanskih okupacijskih trupa izvlačio je oružje iz napuštenih vojarni i odnosio ga partizanima.

 

Antifašistička organizacija podijelila je na početku Drugog svjetskog rata Šibenik u dva rajona, a Krste Lambaša je bio bio sekretar zapadnog rajonskog komiteta SKOJ-a čije su glavne zadaće bile organiziranje raspačavanja letaka i uključivanje šibenske mladeži u borbu protiv fašista. Da bi bili uspješniji Krste Lambaša je u Šibeniku osnovao Savez mlade generacije (SMG) u koji se uključilo puno djevojaka i mladića koji se nisu bavili politikom, ali su se željeli boriti protiv Talijana. Među njima je bilo i religioznih, ali je i vjernike i komuniste, povezivala zajednička želja da se bore protiv fašizma i otjeraju okupatore iz Šibenika.

 

 

 

 

Šibeniku je tijekom cijelog Drugog svjetskog rata imao jaku ilegalnu antifašističku organizaciju koja je imala svoje ljude svuda, pa čak i u zatvoru. Ta ilegalna je organizacija bila je uspješna i moćna čak i kada su nakon kapitulacije Italije Šibenik okupirali Nijemci, a u njoj ostale same djevojke jer su svi mladići otišli u partizane.
Krste Lambaša bio je aktivni borac protiv fašista sve do kraja 1942. godine kada su ga Talijani na prepad uhitili, zatvorili i osudili na petnaest godina robije te početkom 1943. godine poslali u zatvor u Italiju.

 

 

 

 

U zatvoru u Castelfrancu zatekla ga je kapitulacija fašističke Italije 1943. godine. S drugim zatočenim antifašistima iz zatvora je tada uspio pobjeći zahvaljujući slovenskom Crvenom križi, a u Šibenik se pješice vratio početkom 1944. godine i odmah se pridružio odakle su ga odmah poslali u još uvijek okupirani Šibenik na dužnost sekretara SKOJ-a na kojoj je ostao vrlo kratko jer su Šibenčani zbog okrutne mobilizacije koju je provodila NDH u suradnji s njemačkim nacistima, morali bježati iz grada. Tako se ponovno našao u partizanima, ali opet nakratko jer je vrlo bio poslan nazad u Šibenik da pregovara s Nijemcima i dogovori zamjenu jednog njihovog majora i nekoliko nižih oficira, koje su partizani zarobili, za zatvorenike iz šibenskog zatvora. Na visokim dužnostima u okružnom komitetu SKOJ-a i komitetu SKJ.
dočekao je oslobođenje Šibenika. Nakon oslobođenja bio je zadužen za prehranu gladnog šibenskog pučanstva, a zatim je postavljen na dužnost rukovodioca šibenske milicije. Istu je dužnost obnašao u Dubrovniku, a zatim je u Crnici bio izabran za općinskog odbornika i člana
Općinskog komiteta pa je preuzeo dužnosti sekretara Rajonskog komiteta SKOJ-a, člana Izvršnog odbora Općine i pročelnika Odbora trgovine, opskrbe i privrede.
Krste Maćo Lambaša nastavio je karijeru kao šef UDBE u Dubrovniku, Imotskom, Splitu i Benkovcu

 

U Šibenik se ponovno vratio 1953. godine i odlučio nadoknaditi ono što je stjecajem okolnosti propustio pa je upisao gimnaziju i nakon mature studij na Pravnom fakultetu upravnog smjera u Zagrebu. Kada se vratio u Šibenik, bio je imenovan za načelnika SUP-a i na toj je dužnosti ostao dvadeset pet godina.
Krstu Lambašu, odnosno barba Maću, Šibenčani pamte i poštuju kao korektnog, pravičnog i poštenog načelnika SUP-a bivše Općine Šibenik između 1955. i 1980. godine, a njegova riječi i ocjene među Šibenčanima, čak i lokalnim političarima rođenim nakon što se povukao u mirovinu, imaju visoku vrijednost i težinu.
 

Iz kategorije: Volim Šibenik