Datum objave: 04. Studeni 2016

Znate li da je Šibenik metropola trubadura - upoznajte ih

Diana Ferić
Diana Ferić

Šibenik je hrvatska metropola trubadura, trubadurske tradicije i uglazbljene poezije koja predstavlja ideal čiste ljubavi prema ženama, ženskoj ljepoti, svome gradu i zavičaju. Ova rečenica jedan je od neočekivanih, ali možda i najvažnijih, otkrića do kojih se došlo tijekom 60 tjedana referendum o najljepšoj šibenskoj pjesmi svih vremena te sakupljanja i izučavanja specifične, autohtone šibenske pisme za srce i dušu, odnosno poezije uglazbljene i pjevane na šibenski način, jednom riječju šibenske šansone
Istražujući baštinu šibenske pisme za srce i dušu, posebno u okviru radijske emisije "Volim Šibenik" koja se emitira svake nedjelje na Županijskom radio Šibeniku od 11 do 13 sati, došlo se do iznenađujućeg podatka da Šibenik trenutno ima čak dvanaest pjesnika - glazbenika koji se uklapaju u izvorne definicije trubadura i trubadurstva, ne računajući neprežaljenog Arsena Dedića, šibenskog barda koji je u jednom dijelu svoje karijere, ali u punini svog umjetničkog bića bio trubadur.
Tragajući za šibenskom glazbenom baštinom, propitujući njene vrijednosti, ali nastojeći afirmirati nove pjevače, glazbenike i pjesnike koji pišu poeziju koja se pretvara u glazbu, otkrili smo u Šibeniku neočekivano veliki broj pravih trubadura. Neki od njih su poznati pa i popularni u šibenskoj zajednici, neki su zaboravljeni, a za mnoge od njih nije se ni znalo. Gotovo ni jedan od njih nije svoje pjesme ponudio širem krugu slušatelja na nekom nosaču zvuka, a neki od njih do pojave u emisiji "Voli Šibenik" nisu imali čak ni bilo kakav tonski zapis svojih pjesama.

 

 

Vlađa Nalis, trubadur s boemskom aureolom

 

Najpoznatiji šibenski trubadur s boemskom aureolom i gotovo kultnim statusom u Šibeniku je Vlađa Nalis. Svuda je rado viđen, a njegove pjesme žive među Šibenčanima kao dragocjena zrna bisera u škrinji zavičajnog blaga. Njegovu "Goričku baladu", iako je nema na nosačima zvuka, Šibenčani smatraju jednom od najljepših šibenskih pjesama za srce i dušu. Na referendumskoj listi je čak među prvih 30 i to u konkurenciji pjesama kao što su "Šibenska balada", "Da te mogu pismom zvati", "Kuća pored mora", "Maslina je neobrana", "Zvona moga grada", "Dalmacija u mom oku" ili "Mirno teku rijeke".

 

Boris Erceg i Svetin Milutin Mačak

 

Uz Vlađu Nalisa, ali na sasvim drukčiji način, kao šibenski trubadur originalnog autorskog izraza izravno povezan s modernim glazbenim trendovima, a opet nostalgično konzervativan, nametnuo se Boris Erceg. Njegova pjesma "Balada o Ćipinoj livadi", fenomen je poput Nalisove "Goričke balade". I tu pjesmu, koja nije ni producirana ni snimljena prema današnjim glazbenim standardima, niti je ikada zapisana na nekom masovno distribuiranom nosaču zvuka, Šibenčani smatraju jednom od svojih pjesama za srce i dušu, i svrstavaju u kategoriju pjesama koje su im uvik i za sva vrimena.
Uz Vlađu Nalisa i Borisa Ercega treba u ovoj "kategoriji" spomenuti Svetina Milutina Mačka, trubadura Krapnja i Brodarice čiju je intimnu ljubav prema rodnom kraju mnogima otkrila tek balada "Veslale su naše mati".

 

Vedranko Šikić Balara i Mate Skračić, trubadurski svjetovi za sebe

Izvan Šibenika u zasebnom trubadurskom svijetu kao iznimna umjetnička, pjesnička i glazbena pojava, stvara Vedranko Šikić Balara, trubadur Murtera i Kornata. Iako je njegove skladbe na nosaču zvuka ovjekovječila ženska klapa "Mela", Vedranko Šikić Balara je prije svega trubadur. U to se uvjerio svatko tko je barem jednom imao privilegiju čuti ga kako svoje stihove pjeva sam uz gitaru. Njegove pjesme "Imala sam babu" i posebno "Umra je moj dide", antologijska su pjesnička i glazbena djela, štoviše bezvremene neprocjenjive himne njegovog zavičaja.
Iz Murtera, ali iz sasvim drukčijeg pjesničkog i glazbenog diskursa, dolazi još jedan trubadur. Riječ je o Mati Skračiću koji možda i nije trubadur u punom smislu značenja te riječi, ali njegove pjesme, posebno skladba „Dobro je“ ipak nam daje za pravo da ga ubrojimo među trubadure jer sadrži sve elemente tipičnog trubadurskog doživljaja ljubavi i drugih sentimentalnih osjećaja.

 

 

 

Šibenska trubadurska dijaspora

 

Osim, da tako kažemo, vidljivih i znanih trubadura kao što su Nalis, Erceg, Milutin i Šikić, Šibenik se može pohvaliti s još nekoliko specifičnih kategorija trubadura. To su trubaduri koji su stvarali živeći izvan rodnog kraja, zatim su tu samozatajni trubaduri za čije stvaralaštvo zna tek uski krug prijatelja i trubaduri koji nisu porijeklom iz Šibenika ili šibenskog kraja, ali su u njega zaljubljeni i duboko emotivno vezani.
Tipični trubaduri koji su stvarali živeći daleko od zavičaja, a autori su mnogih lijepih nostalgičnih pjesama su Tony Dadić i Josip Bašić. Izvan zavičaja, ali misleći na njega svoje je emocije u glazbu pretočio i Marinko Miše, ali on nije tipični trubadur jer stvara instrumentalnu glazbu. Samozatajni trubaduri za koje se do pojave u emisiji "Volim Šibenik" jedva i znalo da su trubaduri su Zvonko Varošanec, Joso Gracin i Zoran Košuljandić. Među šibenske trubadure, iako nije porijeklom iz šibenskog kraja, pripada i Aleksandar Bujić poznat i pod pseudonimom Saša Selski.

 

Trubadurska remekdjela

 

Svaki od tih trubadura priča je za sebe. Tony Dadić je svoj trubadurski nostalgični opus stvorio u SAD-u, a Josip Bašić, koji nije trubadur u punom smislu riječi jer ne svira ni jedan instrument, ali sam pjeva svoje stihove, je to isto na svoj način radio dok je živio u Njemačkoj. Marinko Miše, jedan od prvih šibenskih rock glazbenika, napravio je u inozemstvu iskorak u konceptualno trubadurstvo spojivši suvremenu glazbu s ljubavlju prema zavičaju.
Pravi trubaduri u punom smislu te riječi su tri potpuno različite poznate šibenske ličnosti. To su novinar, televizijski voditelj i producent porijeklom s otoka Zlarina, Zvonko Varošanec, planinar, speleolog, putopisac i gorski spasitelj Joso Gracin te sportaš i poduzetnik Zoran Košuljandić. Njihove pjesme "Kaiću stari", „Grade“ i „Kao ranjena ptica“ istinska su trubadurska remekdjela.

 

Trubadurska filozofija ljubavi

 

Ljubav prema Šibeniku i šibenskom kraju te ljubav prema ženama i ženskoj ljepoti, plodno je stvaralačko polje je na kome cvjetaju stihovi i glazba kakvima se ne može pohvaliti ni jedan drugi grad, štoviše, ni jedan drugi kraj u Hrvatskoj. To je endemsko cvijeće šibenskog ideala čiste ljubavi prije svega prema svom gradu i zavičaju, a potom i prema ženama i njihovoj ljepoti kojeg čuvaju autentični šibenski trubaduri.
Oni, iako to vjerojatno nitko od njih nikada o tome učio iz knjiga, njeguju ideal platonske, neostvarene ljubavi i često im je, kao njihovim srednjovjekovnim prethodnicima, od same ljubavi važnija mogućnost da vole. Na pijedestal svoje ljubavi stavljaju zavičaj, prošlost i voljene žene. Idealizirana je ljubav i u njih duhovno bogatija, a pjesme su im spoj nostalgije, ljubavi i dobrote. U pravilu, kada ne pjevaju o ljubavi prema ženama, pjevaju o etičkim, moralnim, društvenim idealima, ljudskim vrlinama i običajima kojih više nema. Trubaduri, pjesnici plemenita srca i suptilne duše, bogatstvo su na koje Šibenik mora biti ponosan jer ga čine boljim.

 

 

Najljepše pjesme šibenskih trubadura

Gorička balada, Vlađa Nalis
Balada o Ćipinoj livadi, Boris Erceg
Umra je moj dide, Vedranko Šikić Balara
Veslale su naše mati, Svetin Milutin Mačak
Kaiću stari, Joso Gracin
Dobro je, Mate Skračić
Kao ranjena ptica, Zvonko Varošanec
Grade, Zoran Košuljandić
Matija dušo, Josip Bašić
U svojoj staroj kući, Tony Dadić
Girls, Marinko Miše
Zaspali su Tisno i Jezera, Aleksandar Bujić

 

Iz kategorije: Volim Šibenik