Ako smatrate da vam u životu ide loše i treba vam doza optimizma, ali ne iz priručnika za samopomoć nego konkretna, opipljiva navratite u zapušteni poslovni prostor na Baldekinu,, na Trgu Andrije Hebranga u kojem je svoj privremeni dom našao Stipe Čolak i porazgovarajte s njima. Sigurno mu je teže nego velikoj većini građana, ali to prikriva duhovitošću i naoko bezbrižnošću.
Jednak utjecaj ima i njegova instalacija koju je napravio u tom prostoru od smeća i drugog otpada i koju svakodnevno obogaćuje novim odbačenim predmetima koje pronalazi u okolišu. „Kažu mi da je ovo instalacija, pa onda neka bude tako. Kakav je poruka koju njome šaljem ne znam vam reći. Pitao sam neke ljude koji se u tom razumiju i kazali su mi da instalacija nastaje spontano , a onda se razvija u nešto ili svašta. Tako je i kod mene“, kazao nam je.
Najveći dio prostora otpada na tu instalaciju, a u uglu na podu je stari madrac na kojem Stipe spava i improvizirani stolić na kojem jede te razbacana stara odjeća. Struje nema, ali kaže na mu ne treba jer je prednji zid tog prostora staklen pa mu je dovoljna ulična rasvjeta, a prostor ispunjava ugodna glazba iz susjednog kafića. Nema niti vode, ali snalazi se jer na obližnjoj tržnici ima javna česma. Što ga god upitate, on dogovara sa smiješkom i duhovitim porukama tako da ostavlja dojam čovjeka kojem u životu ništa ne treba i koji je potpuno zadovoljan.
Činjenice pak govore suprotno.
Taj rođeni Šibenčanin odrastao je po đačkim domovima jer mu je otac, alkoholičar, rano preminuo, a majka se o njemu i ostaloj djeci nije mogla brinuti. Ipak, završio je Pedagoška akademiju i veći dio života bio nastavnik tjelesnog u Sinjskoj krajini. Bio je i gimnastičar. Nekoliko puta se liječio od alkoholizma. Bio je oženjen i ima sina koji radi kao konobar u Kataru. Živio je u školskom stanu u Hanu, u Cetinskoj krajini, ali je nedavno morao iseliti i od tada je beskućnik. Imao je i tešku operaciju probavnog trakta u kojoj mu je je odstranjen veći dio želudca pa su mu liječnici preporučili da puno pješači. Tako dnevno prijeđe i do 10 kilometara i uz put skuplja boce i stvara dodatni džeparac uz mirovinu od 2 100 kuna. Ne zabrinjava ga ni što će se ju tom prostoru u kojem sada živi urediti studentska menza: „Pitaju me di ću ja. Pa u menzu, šta će mi faliti“, u šali odgovara Stipe.
