Datum objave: 08. Veljača 2014

Đina Grbin: Omiljena šibenska šalturica neiscrpne inspiracije

Nina Medić
Nina Medić

Svijet šarenih krpica, uzoraka, materijala, gumbića, konaca i igala jedini je svijet u kojem se može zamisliti Đina Grbin, po zanimanju krojačica, ali u razgovoru s njom otkrili smo da je svojim mušterijama i modna dizajnerica, savjetnica, a ponekad i psiholog.

Vječni osmjeh na licu, dobro raspoloženje i srdačnost prvo je što primijetite na Đini, a kada radi svoj posao krojačice, radi ga na jedan od tri načina: „Kada radim samo s rukama, onda sam radnica. Kada radim s rukama i s mozgom, onda sam obrtnik. Kada radim s rukama, mozgom i srcem, onda sam umjetnica.“

Đina je u svom poslu već 25 godina, a da bi njena radnja opstala, prilagodba je nužna, zato se ne ustručava biti ni jedna od te tri ličnosti. „Šibenik je mali grad pa si ne mogu priuštiti luksuz da šivam isključivo haljine ili da se odlučim za bilo koji segment zato ću napraviti što god moje mušterije traže pa tako i porubiti hlače. I to je moj posao“, kaže nam Đina.

Svoju krojačku radnju otvorila je davne 1989., a na pitanje da li je od tada bilo kriznih razdoblja kada je razmišljala o zatvaranju radnje odgovara: „O konačnom zatvaranju i odustajanju nikad! Možda na kratku pauzu, ali od svog posla ne bih odustala nikad. Čak i da sada moram početi sasvim ispočetka, u nekoj šupi, bez novaca, opet bi to mogla. Ja svoj posao obožavam i u njemu uživam. To je jedina tajna mog uspjeha.“ Od posla krojačice nije je uspjela odgovoriti ni vlastita majka koja je u početku bila protiv jer je za svoju kćer htjela da odabere neko malo unosnije zanimanje.

Najkriznije razdoblje, bilo je naravno ratno, ali ni tu se Đina nije dala smesti: „Kada bi tijekom ratnog razdoblja začula uzbunu, pospremila bi svoju najskuplju šivaču mašinu i trčala u sklonište s njom. Kada preko dana ne bi bilo struje, čekala bi da je uključe i počela s šivanjem makar bila noć.“

U njezin krojački salon mušterije stalno pristižu. Ima toliko stalnih da im broj ne zna ni približno. A mi smo pri posjetu zatekli baš jednu stalnu Đininu mušteriju, Anu Gojanović Rakić, pročelnicu u Uredu gradonačelnika.

Đina trenutno radi na outfitu za šibensku glumicu Orianu Kunčić, prvu hrvatsku članicu žirija na berlinskom filmskom festivalu. „S Orianom sam se našla na istoj valnoj duljini i užitak mi je raditi za nju. Zato za taj projekt mogu reći da na njemu definitivno radim kao umjetnica: rukama, mozgom i srcem.“

Ipak, ne nađe se sa svima kao s Orianom: „Mušterija naravno, ima svakakvih. Neki dođu s točnom vizijom što i kako žele dok mi neki daju odriješene ruke. Tada mi kreacije ispadaju najbolje, međutim svoje mušterije, da bi odjeća ispala dobro, trebam dobro upoznati. Zato s njima malo 'pročakulam', i tada vidim kako dišu te malo po malo dobijem viziju kako će finalni proizvod izgledati.“

Kao osobu koja je u doticaju s modom praktički cijeli život, pitali smo je da nam malo prokomentira kako se odijevaju Šibenčanke i za koga smatra da ima najviše stila: „Ajme, ako sada neke izdvojim, druge će se uvrijediti. Ali neka vam bude. Po mom mišljenju jako dobro se nose Marijana Kužina, Nevena Banić i Nada Škarica. Iako su to sve prekrasne žene napomenula bi da nije to ono što ih čini ikonama stila već nešto što dolazi iznutra i što nema svatko. Smatram da je preduvjet za imati stila neopterećenost. Kada je netko previše opterećen svojim stilom to se jednostavno vidi, a meni je i najjednostavnije raditi s takvim ležernim mušterijama. 

Radila je Đina i za neke hrvatske „celebrity-je“: Gabi Novak, Nenu Belana, Maju Cvjetković koja je njezine haljine nosila na izboru Mrs. Multiverse gdje je odnijela titulu prve pratilje gospođe svijeta. Bilo je tu i nekih razočaranih mušterija kojima se Đinine kreacije nisu na prvo svidjele, ali ih je poslije Đina jednostavno osvojila svojim šarmom.

Osim šarma, Đini ne nedostaje ni ideja koje se roje svakodnevno, pa i po noći: „Nekada po noći dobijem viziju neke kreacije i tada to moram brzo zapisati da mi ne pobjegne. Zato kraj kreveta uvijek držim jednu bilježnicu.

Ne mogu zamisliti da idem u mirovinu i nimalo joj se ne veselim kao neki ljudi. Zamišljam da ću kada mi svećenik bude davao posljednju pomast reći nešto kao: 'Ma kako vam to stoji halja, dajte da Vam zašijem taj gumb kako treba'.

Kada ipak na koncu dođe dan kada Đina ode u mirovinu za sada je neizvjesno tko će je naslijediti jer dva Đinina sina i nisu baš zainteresirani za posao švelje. „A tko zna možda barem jedan od njih dovede nevjestu kojoj ću moći povjeriti posao“, u šali priča Đina.

Pa koja je to Đinina tajna uspjeha, kako se u svom poslu uspjela održati tako duga, a i dalje ga raditi s istom strašću bez obzira na krizu, vlast ili poreze. Možda je tu 'čarobnu formulu' najbolje sažela sama Đina Grbin:  „Ja sam sebi u glavi zamislila da je Hrvatska grad od 4 milijuna ljudi, a da je Šibenik samo jedan mali kvart u tom gradu u kojem ljudi trebaju krojačicu.“

 

Iz kategorije: Volim Šibenik