"Kost i Koža" šibenski bend koji djeluje od 2008. godine, a na njihovom su repertoar uglavnom glazbenici i pjesme koje su članove tog benda već u srednjoškolskim danima ponukale da uzmu gitaru u ruku i krenu stopama svojih idola. Domaću, šibensku publiku ugodnu su iznenadili, mnoge i oduševili svojim nastupom na dočeku nove godine u Docu kada su svirali puna tri sata, a publika im je ostala vjerna i do posljednjeg trzaja žice.
„Nisam očekivao da će biti tako. Nikada nisam imao priliku nastupati pred tolikim brojem ljudi. Bilo je fenomenalno, bajkovito, impozantno. Ljudi su sumnjali da će uspjeti, no na kraju ipak jest. Što je najvažnije bilo je pristojno, nije bilo nikakvih nereda što mi je drago“, kaže Siniša Jelovčić, po stažu najstariji član tog benda.
Svrate različite žanrove. Je li to odraz vašeg osobnog ukusa ili svirate ono što publika želi čuti?
Pjesme koje izvodimo prvenstveno su naš osobni ukus, no i pažljivo su birane pa su prepoznate i od strane publike. Bitno nam je da svatko nađe nešto za sebe. Ne želimo biti nešto već viđeno.
Koliko se puta postava benda mijenjala i utječe li to na kvalitetu performansa?
-Sastav se kompletno promijenio. Razišli smo se krajem kolovoza 2012. Sve do veljače 2013. sam tražio s kim ponovno surađivati. Htio sam i dalje imati rock cover bend. Bilo je potrebno mnogo truda i ulaganja jer kvaliteta ne dolazi sama od sebe. Trenutno imamo četiri stalna člana, a često zovemo kolege da nam se pridruže na pozornici.
Imate li menadžera?
-Ja sam menadžer po struci pa mi to olakšava posao. Svaki bend je firma i ima svoj proizvod. Bitno je predstaviti taj proizvod i znati se probiti na tržištu. Šibenčani su vrlo zahtjevna publika. I u drugim gradovima osjeća veliku podršku publike, pogotovo u Zagrebu. Nastupali smo u Bulldogu početkom prosinca prošle godine i ostali začuđeni koliko su nas ljudi dobro primili. Njihova vrata će nam uvijek biti otvorena.
Mislite li da mladi u Šibeniku koji se danas počinju baviti glazbom imaju više ili manje mogućnosti od vas ili nekih ranijih generacija?
-Mladi su danas u daleko boljoj startnoj poziciji od nas. U ratnim godinama je pet - šest bendova je dijelilo jednu gitaru, nismo imali niti pojačalo. Nismo mogli kupovati instrumente, a danas je to sve dostupniji i cijenom prihvatljivije. Naša generacija je svakako osigurala budućnost sljedećim naraštajima. Kolegijalnost nam je na visokom nivou i sve se prenosi sa koljena na koljeno. Kako su nama neki stariji bendovi pomagali u ostvarenju naših snova tako i mi pomažemo drugima, uvijek pozivamo kolege i nove bendove na sceni kako bi se probili i da bi ljudi prepoznali kvalitetu njihovog zvuka.
-Što im savjetujete?
-Glazba je jednaka svemu. Želiš li biti dobar moraš raditi i vježbati. Bez probe nema rezultata. Podrška obitelji je ključna kao i ostaviti srce na pozornici. Treba iskreno pjevati i imati vlastiti identitet. Ponosan sam što sam iz Šibenika jer ljudi diljem Hrvatske imaju veliko poštovanje prema šibenskim glazbenicima. Ovaj grad, s obzirom na njegovu veličinu, ima veliku koncentraciju glazbenika visoke kvalitete i različitih glazbenih tenzija. U Šibeniku te trebaju dosta puta vidjeti da te prihvate. Nije dovoljna samo dobra svirka, potrebna je i potpora. Najteže je nastupati na domaćem terenu, zahtjevna je publika i potrebno je dodvoravanje. Mislim da smo Novom u Docu napokon to i uspjeli, bio je to highlight našeg života.
Razgovarala:Danijela Grubišić
