Dnevni komentar: Moralnost i nemoralnost Nede Klarić

Skoro pa se osjećamo odgovornima zbog  što je Neda Klarić ipak odlučila  iskoristiti svoje pravo  na saborsku mirovinu  jer su ti nedolični komentari, koji su je, kako kaže, naveli na tu  odluku, ispisani upravo na našem portalu. Istina je da smo mi jedini konstatirali da jedino Neda Klarić, bivša saborska zastupnica i  po pisanju nekih medija  u to vrijeme bivša kontroverzna gradonačelnica  Grada Šibenika  nije posegnula za saborskom mirovinom  na koju je imala pravo već je odlučila i dalje raditi u djelatnosti za  koji se školovala i za koju je imala   iskustvo. U to vrijeme, kada su svi njezini  kolege, ma koliko bili sposobni za daljnje radne aktivnosti, zatražili saborsku  mirovinu ona to nije napravila nego je odlučila  i dalje privređivati, radeći posao za koji se školovala  i ima zavidno radno  iskustvo. To bi, u svakoj normalnoj situaciji, bio primjer moralnosti koju svi toliko priželjkujemo  i koja bi nam trebala biti uzor, ma iz koje stranke dolazila. Niti jedan medij, osim nas, to nije zabilježio jer dobra vijest  više nije vijest. Nasuprot tome, komentari čitatelja su zaista bili suprotni pa su čak išli do toga da ona "nije posegnula za  tim pravom  jer je toliko glupa da ga iskoristi". Tko bi na to, ma koliko moralan bio, ostao ravnodušan i odlučio se  i dalje ostati  vjeran općem dobru kada ga i zbog toga stavljaju na stup srama i sumnjaju u dobru volju. Sada kada je napravila ono što je  korisno za nju samu došla je u žižu interesa javnosti.  Ne ulazeći u to  kako je  zatražila  i dobila saborsku mirovinu  jer je do   do nje zakonito  došla važnije mi je pitanje zašto svi rađe reagiramo na ono što  je moralno upitno nego na ono što je moralno. Činjenica je da na našem portalu nitko  nije podržao prvotnu nakanu Nede Klarić da ne uzme saborsku mirovinu na koju je imala pravo to potvrđuje,  a sad  će ju  svi gaditi jer je to pravo iskoristila. Upitajmo se kakvi smo  mi to ljudi i zašto nas negativno uvijek više motivira od onoga  što je pozitivno i zašto uvijek sumnjamo u nečiju  dobru nakanu  i možemo li u takvom duhu odgajati i našu djecu?