Puno je u posljednje vrijeme, ali i inače, pritužaba da jedino šibensko specijalizirano vozilo pauk nije dovoljno angažirano na uklanjanju nepropisno parkiranih automobila na šibenskim ulicama pa smo s radnicima te službe proveli nekoliko sati kako bismo se upoznali i s drugom stranom priče. Pokazalo se da su stalno u pokretu ali da efikasnost uklanjanja vozila ne ovisi samo o njima.
7 i 30 sati ujutro. Vozilo pauk službe šibenskog Gradskog parkinga s deponija na prostoru bivše tvornice TEF polako kreće u obilazak grada. Ruta je uobičajena: Poljana, pijaca, Željeznički i Autobusni kolodvor, Baldekin, đir oko bolnice i Dolac. Najveća gužva je oko pijace gdje vlasnici automobila parkiraju na sred ceste ili na nogostupu, upale „sva četiri“ i otrče po spizu moleći boga da ih pauk ne skuži. Onih dana kad je horoskop posebno nenaklonjen, kad se vrate, lisice na kotačima su već postavljene, a novčanik mršaviji za 200 kuna.
Ako ne stignu na vrijeme cifra je udvostručena, automobil je na platou bivšeg TEF-a, a osim obveznih 400 kuna ukupna kazna može doseći i 1100 kuna, ovisno o prometnom prekršaju.
Bježe s lisicama na kotačima i razbiju auto
„400 kuna je osnovna cijena za ponovno preuzimanje vozila sa deponija. 
Vlasnik plaća dodatno ovisno o vrsti policijske prijave. Parkiranje na nogostupu je 300, na pješačkom 500, a na mjestu za invalide 700 kuna“, navodi primjere najčešćih prekršaja vozač jedinog šibenskog pauka Ante Petrović kojeg smo jutros pratili u rutinskoj ophodnji gradom.
Priznaje da se nagleda svega i svačega: „Ima raznih tipova ljudi. Nedavno je Nijemac s Mercedesom nasrnuo na nas, htio se potući, uvjeren da nije pogrešno parkirao. Neki dotrče i sami počnu čupati lance i lisice sa kotača. Jedan je sjeo u auto i odvezao se sa postavljenim lisicama koje su klapale iza njega, razbio je auto ali baš ga briga. Oguglali smo na takve stvari, snimimo registraciju i nazovemo policiju pa se oni dalje natežu s njima. Ljudi ne shvaćaju da sebi rade još veću štetu i zarade prijavu“, priča Petrović. Priznaje da ga pojedinci znaju odobrovoljiti pa im malo progleda kroz prste, ali zamjera ženama koje misle da će se izvući samo zato jer pripadaju „nježnijem spolu“. „Nije se još pojavila ženska koja će pristojno doći i ispričati se. Kad vidi da neće izbjeći kaznu, krene se svađati i vikati. Takve me ne mogu šarmirati“, tvrd je Petrović, no ipak priznaje da su ljudi postali discipliniraniji, uglavnom zbog strogih kazni koje je nemoguće eskivirati.
Jutarnja kava na rivi podređena pauku
Ekipu iz šibenskog pauka poznaju svi. Jutarnja kava u Docu se ispija od 7 do 8 ujutro, dok ophodnja još miruje. Ipak, u sat vremena koliko smo ih pratili po užem centru Šibenika, u paukovu mrežu su se zapetljala dva vozila koja su završila kod TEF-a, a jedan muškarac je odbio platiti kaznu i odvezao se s mjesta događaja. „5 minuta me nije bilo, nemam ni kune u džepu“, molio je stariji gospodin nasuprot nove Pošte na pijaci dok su mu dečki postavljali lisice na starog Golfa dvojku. 
Kad je vidio da milosti nema, psujući se odvezao.
No, procedura je jasna: kad je automobil fotografiran i slika video vezom poslana u ured pauk službe gdje policajac na temelju viđenih fotografija daje odobrenje za dizanje vozila, kazna se ne može izbjeći. „Imamo njegove podatke i registraciju, kaznu će platiti kako god okrene“, tvrdi Petrović.
Otkako je prije dvije godine uvedena moderna video veza, automobil može biti podignut na pauka i odvezen u manje od 5 minuta. Petrović nam pokazuje kako u 20 sekundi iz kabine vozila pošalje podatke o automobilu, vrsti prekršaja i nekoliko fotografija. Odgovor iz ureda stiže ekspresno pa vozilo magično u tren oka nestane s ceste ostavljajući šokirane vlasnike u čudu, kad dotrče iz pošte, banke ili dućana i shvate što ih je zadesilo.
Uređaj za slanje podataka košta oko 10 tisuća eura, cijena održavanja sustava je također paprena pa posao s pauk službom nikad neće postati rentabilan. Ipak, nesavjesnih vozača koji nepropisno parkiraju je očito sve manje. Na prostoru bivšeg TEF-a ima mjesta za 400 vozila, a jutros je parking zjapio prazan. Ostaje pitanje jesu li ljudi oprezniji zbog relativno visokih kazni ili su detaljno proučili dnevne aktivnosti i smjer kretanja pauk službe.
