Sretna vam 2024.godina dragi čitatelji/ce i budite dobro ovih siječanjskih dana kada se adventska i novogodišnja čarolija polako, ali sigurno, rastače kao snijeg na kiši. Konstruktivna kritika najučinkovitija je dok su dojmovi još svježi, pa eto, ja bih malo grintala na temu Adventure, prigodno nazvane „Greentanje“ (ha,ha)
Kao prvo, pohvale svima koji su sudjelovali u organizaciji i uhodanom šprancom - klizalište, lampice, iće i piće uz glazbu i pokoju prigodnu aktivnost - oživjeli centar grada na više od mjesec dana. Ljudi su se družili i veselili, djeca zabavila, zakupci kućica i obližnji ugostitelji i iznajmljivači gradskih apartmana su valjda zaradili, a Grad tj organizatori se proslavili. Reklo bi se svi zadovoljni, ali ...
S obzirom na to da se Adventura (su)financira novcem građana a koji su ujedno glavni posjetitelji Adventure, ne razumijem zašto tijekom planiranja ne bi netko upitao što mi želimo. Vjerujte mi, nisam jedina koja grinta i ima ideja za unapređenja.
Krenut ću s onim što me najviše smeta, a to je da sam pod dojmom kako je Adventura iskomercijalizirana manifestacija koja samo po nazivu ima veze s Došašćem ili Adventom. Jedna prijateljica dobro je rekla: „Da nije bilo kulise od leda, božićne rasvjete i ukrasa, Adventura je mogla biti i ljetna manifestacija“ ili pak suvremena inačica rimske svetkovine „Saturnalije“, koja se također održavala u prosincu. Tada bi se svjetina slila u gradove i danima razuzdano feštala u čast boga Saturna a uz obilatu gozbu i međusobno darivanje. Pitam se hoće li budućnost Adventa biti povratak u prošlost.
Možda me je vrijeme pregazilo, ali držim do kršćanske tradicije i smatram da bi Advent trebao biti vrijeme tihe radosti i iščekivanja, obiteljskih aktivnosti i druženja kao i vrijeme dobročinstva, kada prebacujemo fokus sa sebe na druge, potrebitije i manje privilegirane (ne samo u materijalnom smislu). Radi toga mi se gromoglasno feštanje u đardinu ne čini primjerenim, pogotovo ne na Badnju večer, koja je prema običaju ipak „tiha noć, sveta noć“ (uz koju petardu koliko je suditi po božićnoj epizodi Malog mista)
Što se tiče glazbe na Adventuri, promovirali su razne bendove i izvođače (meni uglavnom nepoznate) koji bi mi se u neko drugo doba i svidjeli. No ovako sam glazbu za dušu, prikladniju za ovo svečano doba, mogla čuti negdje drugdje i u drugoj organizaciji - u crkvama, u katedrali, ispred nje ili u kazalištu.
Navodno su upravo inozemni glazbenici s kojima je Šibenik ušao u novu godinu i koji su koštali 100.000 €, bili turistički mamac, koji nas je izdvojio od drugih Adventskih proslava diljem zemlje. Nemam ništa protiv produžetka sezone, dapače, ali tako da se turisti uklope u naš đir, barem u zimsko doba, kada nema ljetne priše, a obitelji imaju vremena za druženje. Adventura bi definitivno trebala biti prvenstveno namijenjena nama Šibenčanima, malima i velikima, starima i mladima. A ako je poanta u privlačenju turista, izvrsno ime za Adventuru bilo bi „Grinčevanje“ (po liku koji ne voli i bojkotira Božić). Tako bi poslali nedvosmislenu poruku turistima Grinčevima, da je u đardinu naglasak na feštanju a ne na tradicionalnom božićnom duhu i doživljaju koji im nije po guštu. Trebalo bi možda više glazbenih događanja poput božićno- novogodišnjeg zajedničkog koncerta KOLA i Šibenske narodne glazbe, ili u Adventuru kao atrakcije uključiti okupljanje šibenskih glazbenika koje se ove godine spontano dogodilo ispred Katedrale ili pak članova šibenskih klapa i kolaša ispred Marende.
Sljedeći povod grintanju bio bi odnos cijene hrane /pića i kvalitete. Kao veteran božićnih sajmova koje posjećujem od djetinjstva u Njemačkoj, zabranila bih točenje unaprijed pripravljenih i diljem zemlje distribuiranih i konzumiranih mješavina za kuhano vino ili punč. Vjerujete mi, to nema veze s onim što bi trebalo biti! Hranu neću komentirati osim da smo na božićnim sajmovima mog djetinjstva jeli mirisne kobasice s roštilja u pecivu koje nisu bile fensi šmensi ali su bile kvalitetne i friške a koštale su manje od čaše kuhanog vina i bile su pristupačne svima. Povoljni su bili i prefini medenjaci i sitni kolačići koji su vonjali po anisu, cimetu i vaniliji, prženi bademi, vrući vafli s čokoladom i sladoledom, pečeni kesteni, vruća čokolada te bezalkoholni dječji punč od čaja i soka naranči. U to doba roditelji se nisu morali financijski pripremati za obiteljski posjet božićnom sajmu, a voljela bih da takvo doba ponovno dođe.
Nastavljam grintati u vezi s mališanima. Adventurica je iz đardina dislocirana u kuću Arsen. Iako ima logike radi vremenskih uvjeta, ipak to nije to pa su se mališani, koje su roditelji poveli u popodnevni ili večernji đir, dosađivali i motali oko stolova za kojima su se odrasli veselo družili. „Ledeni dvorac“ u gornjem dijelu đardina bila je samo fotogenična pozadina za slikavanje umjesto da bude poprište veselih dječjih doživljaja. Budući da je Advent čarobno vrijeme za male i velike definitivno navijam za više božićnih aktivnosti u đardinu kojima može sudjelovati cijela obitelj i to u popodnevnom i ranovečernjem terminu. Ako organizatorima nedostaje inspiracije, božićni TV filmovi nude pregršt dobrih ideja poput paljenja božićne rasvjete i adventskih svijeća uz glasno odbrojavanje publike, besplatnih projekcija obiteljskih božićnih filmova, predstava na ledu ili u đardinu, pjevanja božićnih napjevaka, izrada dekoracija ili ukrašavanje keksića, svjetlosna povorka gradom uz betlehemsko svjetlo mira, prikaz živih jaslica, posjet Djeda božićnjaka s vilenjacima koji skupljaju pisma želja, prikupljanje igračaka u dobrotvorne svrhe, prigodne igre i pripetavanja. Vjerujem da bi mnoge mame, tate, dide i babe imali dobrih ideja za sljedeću Adventuricu (samo da ih netko pita).
S djece na odrasle. Unatoč dobroj posjećenosti večernjih koncerata, vjerovali ili ne, ima nas podosta kojima događanja od 21h na dalje baš i nisu po guštu. Nije lito, mrak rano pada, ranije se večerava tako da je sedam ili osam uvečer idealno vrijeme za otić u đir gradom. Šta ne bi bilo lijepo da u to vrijeme ima više muzike prilagođene miješanoj publici, poput božićnih evergreena. Pitam se zašto se ne bi uz svjetlucave dekoracije dodatnim događanjima i aktivnostima oživjele starogradske ulice i trgovi (npr. kraćim glazbenim performansama na balkonima, butama i skalama ili plesnjak na Meduliću). Naravno, trebalo bi uložiti malo više truda u organizaciju i koordinaciju ali vjerujem da bi se isplatilo – iako više emocionalno nego novčano.
Uz već tradicionalnu Frituladu moglo bi se ubuduće organizirati više natjecanja (npr. za najružniji božićni pulover). Kada smo kod toga, sudeći po dosta nemaštovito uređenim izlozima starogradskih dućana, čini mi se da trgovci nisu baš bili motivirani za dekoriranje (čast iznimkama) što se definitivno odrazilo i na ugođaj. Da mogu, naredila bih svima koji tamo imaju neki prostor, bez obzira radili ili ne, da urede izloge i zajednički doprinesu božićnoj čaroliji starog grada u kojem ljeti zarađuju.
Zagrintala bih malčice i na božićne aktivnosti muzeja i tvrđava. Voljela bih da sam mogla posjetiti neku izložbu vezanu uz Božić. Tema ima napretek zahvaljujući raznolikosti domaćih i stranih božićnih običaja a jaslice su ove godine proslavile 800 godišnjicu i šteta je da to nije bila nikome inspiracija.
Što se tiče tvrđava, ako prosurfate po internetu, uvjerit ćete se da manje, više, svi gradovi koji imaju tvrđavu (a mi ih imamo četiri), na njima organiziraju prigodne božićne programe, što nije ni čudo s obzirom na čarobnu kulisu. Ne razumijem zašto se kod nas Adventura svake godine organizira u đardinu, dok tvrđave zjape prazne. Osim što bi ugođaj sigurno bio poseban, tvrđava sv. Mihovil imala bi dodatnu prednost u radi prigodnog sanitarnog čvora, infrastrukture poput struje i vode, prazne ledine idealne za božićni sajam tj. kućice, atraktivnu pozornicu, sjedišta i tople unutarnje prostorije gdje se mogu odvijati dječji programi, projekcije, izložbe itd.
Stigla sam do kraja. Zadnji prigovor bio bi što nisam na jednom mjestu našla sveobuhvatni adventski program jer, primjerice, božićni koncerti održani u kazalištu, katedrali ili Arsenu nisu navedeni u programu Adventure. Ne znam zašto je to tako ali sa sigurnošću znam da turiste i građane ne zanimaju organizacijske priče nego što cjelovitiji pregled svega zanimljivog što se tijekom adventa u Šibeniku događa i može vidjeti kako bi što lakše odlučili što će posjetiti i u čemu će guštati.
