Od danas je lovcima zabranjeno korištenje i nošenje streljiva s olovnom sačmom u močvarnim staništima i 100 metara oko njih u svih 27 zemalja EU. Zabrana korištenja olovne sačme će prema procjenama spasiti čak milijun ptica močvarica koje svake godine umiru od trovanja olovom. Prestanak korištenja olovne sačme će okončat će se kontinuirano trovanje močvarnih staništa i divljih životinja koje o njima ovise te smanjiti sekundarna trovanja grabljivica i strvinara, vrsta ptica koje se redovito truju jedenjem plijena kontaminiranog olovnom.
U Hrvatskoj je korištenje olovne sačme zabranjeno već deset godina, ali zabrana se nije poštivala i nisu bile propisane kazne.
Uredbom o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija zabranjeno je ispaljivanje sačme koja sadržava olovo u koncentraciji jednakoj ili većoj od 1 posto mase sačme i nošenje takve sačme tijekom pucanja u močvarnom području ili u okviru pohoda u močvarno područje s namjerom pucanja.
Korištenje i posjedovanje olovne sačme u močvarnim staništima kažnjava se ovčanom kaznom od 6 636,14 do 13 272,28 eura (od 50.000,00 do 100.000,00 kuna). Novčanom kaznom od 1 327,22 do 1 990,84 eura (od 10.000,00 do 15.000,00 kuna) kaznit će se i odgovorna osoba kod lovoovlaštenika (najčešće je to predsjednik lovačkog društva) i sam počinitelj (lovac koji krši zabranu). Nadzor će obavljati sanitarna inspekcija Državnog inspektorata Republike Hrvatske.
Zabrana uporabe olovne sačme obuhvaća sve vrste močvarnih područja: morsko-obalne močvare (obalne lagune, stjenovite obale, koraljni grebeni), ušća rijeka (područja riječnih delta, plimne močvare), vlažna staništa uz jezera, rijeke i potoke, močvare (npr. vlažne livade, tršćaci, poplavne šume i cretovi) te antropogenske močvare (rezervoari, akumulacijska jezera, ribnjaci, solane, kanali rijeka ili potopljeni rudnici).
Procjenjuje se da se močvare u Europi godišnje zagađuju s četi do pet tisuća tona olovne sačme. Olovna sačma posebno je problematična za ptice močvarice koje gutaju zrna sačme (olovne kuglice), brkajući ih s kamenčićima. S obzirom na to da ptice nemaju zube za žvakanje hrane, one gutaju kamenčiće koji im služe za usitnjavanje tvrde hrane u mišićnom želucu izgrađenom od debelih, mišićavih stijenki, specijaliziranom organu razvijenom kod ptica koje se hrane zrnjem. Ptice vrlo često gutaju istrošenu sačmu iz tla ili mulja. Progutana olovna sačma otapa se u mišićnom želucu i uzrokuje trovanje. Neke od češćih vrsta koje su ugrožene zbog olovne sačme su glavata patka, patka njorka, patka lastarka i plamenac.
