Umro je u 75 godini Dalibor Šikić, jedna od najsvestranijih Šibenčana, po zvanju diplomirani inženjer elektrotehnike, brat jednako tako poznate i svestrane Šibenčanke, pokojne Neve Baranović.
Šikić se po završetku studija na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu 1970. godine vratio u Šibenik i zaposlio kao elektroničar na poslovima automatizacije i regulacije elektrolize u TLM-u, u kojem je proveo gotovo cijeli radni vijek. Kao vrstan matematičar i fizičar držao je repeticije iz tih predmeta mnogim generacijama Šibenčana i pripremao ih za upis na fakultet, Bio je jedna od prvih šibenskih informatičara. Uz to, bio je i umjetnička duša. Bio je izvrstan akvarelist, a i dobro je pisao. Izlagao je u Šibeniku i u Rimu. Bio je prije svega vjerni slikar svoga zavičaja i vječni zaljubljenik u njegovu ljepotu.
Prilikom otvaranja njegove retrospektivne izložbe u Šibeniku na to je posebno ukazala i slikarica Zdenka Bilušić. „Dalibor Šikić bio je motivski zavičajno određen, slikar koji je trajno urastao u krajolik čije su mu vedute trajna inspiracija i on ih uvijek iznova propituje ne zaboravljajući pri tome na žanrovske prizore svijeta koji pomalo nestaje”, kaže ona.
Šikić je svoje slike darivao za mnoge humanitarne akcije.
Svojim informatičkim znanjem znatno pomogao u obrani Šibenika u Domovinskom ratu. Bio je predavač informatičkih premeta na Veleučilištu u Kninu.
Manje je poznato da je Šikić izradio prvi ulični koš u Triglavskoj ulici krajem 1970. Od njegovog koša kreće priča o legendarnom Draženovom košu zato što su pod njim košarku igrali njegovi budući graditelji.Volio je košarku i puno je o njoj znao, posebno o profesionalnoj američkoj košarci i zvijezdama NBA lige pa su ga neki njegovi vršnjaci i mlađi momci s Baldekina, koji su bili zagrijani za košarku, doživljavali kao idola. Kako je bio nešto stariji od njih zvali su ga Šef. Košarku je gledao i igrao na igralištu uz nekadašnji DTO Partizan i na školskom igralištu u dvorištu Sjemeništa, gdje je postojao pomični koš postavljen na kotače, te u dvorištu Gimnazije.
-Išao sam u Gimnaziju od 1962. do 1965. godine. Tada nas je košarku učio igrati profesor Ivica Slipčević. Kako sam volio košarku, a u kvartu je bilo još momaka kojima se taj sport sviđao, bilo je normalno napraviti svoj koš. Tada nije bilo tako puno automobila kao danas pa nije bilo teško pronaći prostora za igru i pogodno mjesto za postavljanje koša. U našem slučaju bio je idealan pašaman na skalama obiteljske kuće roditelja moje supruge u Triglavskoj ulici. Obruč je napravio moj otac, a imali smo i nekakvu drvenu tablu. To je bilo dovoljno. - ispričao nam je jednom prilikom Dalibor Šikić.
Neka mu je laka zemlja!
