Večeras u 8 sati ispred crkve sv Frane u Šibeniku bit će snimljena milenijska fotografija na kojoj će Šibenčani, a posebno se pozivaju svi oni koji se zovu Frane i Ante, formirati broj 8 u čast osam stoljeća franjevačke prisutnosti u našim krajevima, osam stoljeća franjevačke prisutnosti u Šibeniku i sam stoljeća od dolaska sv. Ante u franjevački red. Milenijsku fotografiju snimit će njen izumitelj i nositelj milenijskog projekta Šime Strikoman.
Prema planu pripreme za snimanje počet će nakon večernje svete mise na trg Ivana Gorana Kovačića pred crkvom. Na snimanje su pozvani svi Šibenčani, a osobito oni koji se zovu Frane ili Ante. Okupljeni će svojim tijelima formirati broj 8 u obliku dva srca koja se spajaju i poput pješčanoga sata pretaču. To simbolizira suživot i međusobno, gotovo osam stoljeća, darivanje redovnika ovoga samostana i franjevačke prisutnosti u Šibeniku i u hrvatskom narodu, te vjernika i stanovnika grada Šibenika.
Crkva sv. Frane u Šibeniku jedna je od najstarijih franjevačkih prisutnosti i čuvar bogate povijesti, a Kanal sv. Frane u pozadini morski je put kojim se stoljećima ulazilo u ovaj grad ili kroz njega odlazilo u svijet. Tako, poput rijeke Krke koja se ulijeva u Jadransko more, teče i ova duga franjevačka povijest i ulijeva se u more vječnosti. Morima su plovila i ova naša dva sveca: sv. Frane i sv. Ante i doživjeli brodolom: doslovno i životno iskustveno. Sveti Frane je 1212. godine ploveći iz Ancone u Svetu Zemlju, zbog kvara na lađi, uplovio u neku našu luku u Dalmaciji, ne zna se sa sigurnošću u koju. Možda je to bio baš Šibenik. Zatim, potaknut primjerom prvih franjevačkih mučenika sveti je Ante poželio postati franjevac i poći u misije. Njegovo kratko misijsko iskustvo u Maroku brzo je okončano zbog bolesti te je krenuo brodom natrag u svoj Portugal. Oluje i protivni vjetrovi otpuhali su brod daleko, daleko prema Siciliji. Tu je nakon brodoloma završilo skoro beživotno tijelo mladog redovnika u mjestu Capo Milazzo. Spasili su ga lokalni ribari. Bilo je proljeće 1221. godine. Od prvih franjevaca u našim krajevima do danas prošlo je osam stoljeća. Nemoguće je izbrojiti sve zasluge i nastojanja, duhovne plodove i intelektualna postignuća, misionarske pothvate i umjetnička nadahnuća, karitativna nastojanja i mirovne intervencije. Duhovni plod te višestoljetne franjevačke prisutnosti u našem narodu su i dva sveca: sv. Nikola Tavelić i sv. Leopold Mandić; nekoliko blaženika: bl. Oton iz Pule, bl. Jakov Zadranin, bl. Julijan iz Bala, bl. Marija od Propetoga Isusa Petković, bl. Serafin Glasnović Kodić, te brojni službenici i ugodnici Božji.
Tema broja 8 posebno mjesto želi dati sv. Anti Padovanskome. Naravno, on nije etnički Hrvat. Portugalac je. Ali, njegova duhovnost je toliko bliska našem narodu da smo ga jako zavoljeli i posvojili. Ante, Anto, Antun, Anton… i mnoštvo još drugih izvedenica muških i ženskih imena svjedoče koliko je jako prisutan ovaj svetac u našem narodu. Osim toga, o tome svjedoče proslave svečeva blagdana koje svake godine okupljaju sve veći broj vjernika i štovatelja. Zapravo, poruka koju je on propovijedao je življeno Isusovo Evanđelje, a ta je tema svevremena jer dotiče svakog čovjeka ravno u srce.
