Papinska akademija za život u suradnji s Dikasterijem za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja i Vatikanskom komisijom za COVID-19 objavila je dokumente “Pandemija i izazov obrazovanja”; a i „Djeca i COVID-19: najranjivije žrtve pandemije“. Povodom objave tih dokumenata, Sveta Stolica je izdala priopćenje u kojem ponovno utvrđuje svoj stav u korist cjepiva protiv koronavirusne bolesti. Papinske akademije znanosti i društvenih znanosti, ponovno je potvrditi pozitivan stav Svete Stolice o cjepivu i cijepljenju. Štoviše papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi s obzirom da je usmjereno na zaštitu ljudi od COVID-19. Osim toga ponovio je potrebu da međunarodna zajednica dodatno intenzivira napore suradnje kako bi svi imali brzi pristup cjepivima, ne radi pogodnosti, već zbog pravednosti.
Oba dokumenta usmjeravaju pozornost na „paralelnu pandemiju“ koja je teško pogodila ionako krhku skupinu – djecu i adolescente, a govore i o traumi, stresu, obiteljskom žalovanju, psihičkom i seksualnom zlostavljanju za vrijeme izolacije, školskoj regresiji, problemima u odnosima.
-Problematika je razrađena te su ponuđeni prijedlozi i konkretna rješenja kako bi ovo razdoblje bilo manje traumatično, razdoblje koje, navode, je zahtjevno i za odrasle osobe. Prvi korak koji se ističe u dokumentima Svete Stolice jest pravedna raspodjela cjepiva jer se štetni učinci virusa na djecu u potpunosti mogu ublažiti samo ako se ograniči širenje COVID-19.
U središtu je i pitanje odnosa djece i škole. Vatikanska komisija zahtijeva zaštitu djece koja su pretrpjela traumu kada su škole ponovno otvorene. Naime, mnogi su doživjeli traumu tijekom izolacije te je bilo slučajeva fizičkog i seksualnog zlostavljanja. Škole bi stoga trebale raditi kako bi odgovorile na potrebe djece pogođene traumom i pomogle onima koji se suočavaju s preprekama pristupu i sudjelovanju u školi.
Papinska akademija za život predlaže da se učini jedan „korak unatrag“, odnosno polaze od same odluke da se zatvore škole. S jedne strane je ono bilo učinkovito za kontrolu širenja zaraze, ali s druge strane je izazvalo ozbiljne posljedice. Stoga akademija traži neka se ubuduće to uzme kao posljednja mjera koja se usvaja u ekstremnim slučajevima, i to tek nakon pokušaja provođenja drugih mjera za suzbijanje pandemije poput drugačijeg rasporeda u prostoriji, prijevoznim sredstvima te organizacija cjelokupnog školskog života i rasporeda.
-Mjere suzbijanja pandemije prisilile su djecu na ustaljenu, često nepredvidivu praksu učenja na daljinu, osiromašenja akademskog napretka, gubitka i uskraćivanja formativnih odnosa, intelektualnog učenja, navodi se u dokumentu, koji ipak hvali korištenje tehnoloških sredstava i resursa koji su omogućili učenje na daljinu. Međutim, oni nisu dovoljni. Zatvaranje škola prekinulo je društvene odnose ili ih je ozbiljno osakatilo, ističe se.
U očima odgajatelja, kliničara, roditelja i socijalnih radnika, očito je gomilanje frustracije i dezorijentacije, napose adolescenata, što je dodatno pogoršano prijašnjim kontekstom siromaštva i društvenih poteškoća.
Nedostatak višedimenzionalne interakcije u odgojno-obrazovnom odnosu i u društvenom odnosu negativno utječe na osjećaj kvalitete života, motivaciju za formiranjem osobe, brigu o društvenoj odgovornosti. Svakodnevno pohađanje škole nije samo obrazovni alat, naglašava Papinska akademija za život. Za svakoga, posebno u adolescenciji to je ujedno životna škola odnosa, prijateljstva i emocionalnog odgoja. U općenito izazovnom stanju je ipak došlo do pozitivnih primjera kreativne i domišljate „otpornosti“.
-Djeca moraju ići u školu, pustite djecu u školu, apel je Papinske akademije. Neka škola bude zdravo okruženje u kojem se uči znanje i znanost zajedničkog života i odnosa. Neka mališani imaju dobre učitelje koji su pažljivi prema svačijim talentima i sposobni za strpljenje i slušanje.
Oba se dokumenta usredotočuju i na pitanje djece koja su ostala siročad nakon što su im roditelji preminuli zbog COVID-19. Traži se da se ojačaju sustavi koji promiču skrb o djeci unutar samih obitelji. Treba uložiti sve napore kako bi se izbjeglo razdvajanje djece i pružila pomoć preživjelim roditeljima ili udomiteljskim posvojiteljskim obiteljima", stoji u dokumentu, koji citira kampanju koju su pokrenuli Catholic Relief Services i njeni partneri, "Changing the Way We Care" , koji sadrži korisne resurse o tome kako vlade mogu osigurati da djeca ostanu sa svojim obiteljima. Ožalošćenoj djeci treba pružiti psihosocijalnu podršku, ističu.
Apel je upućen prije svega biskupijama i župama koje trebaju biti spremne brzo intervenirati kada obitelji zahvati COVID-19. Ta bi intervencija bila u obliku timova za brzu reakciju kako bi se preventivno identificirale obitelji u opasnosti, pružila im molitva i pomoć, pratila ih u žalovanju i podržala nakon gubitka. Iznenadna pojava siromaštva može povećati rizik odvajanja djeteta od obitelji, upozorila je Vatikanska komisija.
Osiguravanje sigurne i obogaćujuće skrbi unutar obitelji treba biti prioritet Crkve, stoji u dokumentu. Članovi župe tada mogu poduzeti mjere kako bi osigurali da djeca pogođeni COVID-19 ostanu u obiteljskoj skrbi, a u slučaju smrti roditelja ili skrbnika, crkve također mogu pomoći u identificiranju i podršci rodbini o kojoj će se brinuti o djetetu, ili podrška udomljavanju ili posvojenju.
Za zaštitu pogođene djece kao i onih koji su žrtve nasilja, izrabljivanja i zanemarivanja, oba tijela Svete Stolice traže izdvajanje većih proračunskih izdataka. Zaštita djece često je niskoga prioriteta i odvajaju se minimalna državna sredstva. Vlade bi trebale razvijati, jačati i financirati svoje sustave za zaštitu djece, ističe se u dokumentu Vatikanske komisije. Papinska akademija za život navodi podatak da se broj slučajeva izravnog ili pasivnog nasilja u obitelji povećalo 40-50 posto tijekom prvog zatvaranja te da je bilo povećanje od 20 posto u zahtjevima za pomoć u prvim danima zatvaranja. Povećanje roditeljskog stresa nakon duljeg razdoblja izolacije je utjecalo i na psihičku dobrobit djece. Stoga je zatražena pomoć župa koje bi mogle raditi na smanjenju banalizacije nasilja nad djecom unutar i izvan obitelji mogućnostima poput stvaranja sigurnih prostora i grupa za podršku u kojima djeca u riziku mogu dobiti savjetovanje, smanjujući i društveni utjecaj izolacije. Crkve također mogu identificirati djecu u opasnosti od nasilja i pružiti im izravnu podršku ili ih dovesti u kontakt s dostupnim programima i uslugama, stoji u drugom odlomku.
Također se poziva na kombiniranje novčanih sredstava s komplementarnim programima socijalne pomoći. Značajan dio dokumenta Papinske akademije za život posvećen je i obiteljima te ih se potiče da prenose vjeru u Boga života te da ih pouče o svijetu i njihovoj odgovornosti kao građani i vjernici te o bratstvu.
Izvor: Vatican news
