Dva prijedloga koji se odnose na demografsku politiku odnosno prijedlog odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja amandman da se za treće dijete iz proračuna obitelji isplati 7 000 kuna izazvao je na današnjoj sjednici Gradskog vijeća pozornost vijećnika.
Amandman je predložio Suverenist Nenad Samardžija kako bi se potaknula demografska obnova.
Na to je reagirao vijećnik NL Stipe Petrine Rikard Marenzi koja je kazao: “Mislim da predlagač, koalicijski partner vladajuće stranke, osjeća grižnju savjest pa ide nešto napraviti i za građane. Do sada se davalo 3 000 kuna,a sada će se davati 4 000 kuna. To nije neka pomoć. Ja predlažem da svako treće dijete koje se rodi u Šibeniku ima siguran posao I da mu ga osiguramo recimo u Zelenom gradu, Gradskoj upravi, Gradskom parkingu. To bi bila prava pomoć. Ako možete sebi zašto ne možete I njima”, ustvrdio je Marenzi.
Mario Kovač iz Domovinskog pokreta je kazao kako će glasati za taj amandman, ali da smatra da je Šibeniku potrebna cjelovita demografska politika.
“Vi ćete odlučiti obitelji koje dobije treće djece da ima po tisuću kuna godišnje više nego do sada. Ne znam koliko će im to pomoći. Ovo povećanje će Grad stajati 300 000 kuna godišnje, a to je dva puta manje od cijene turskog šatora na tvrđavi svetog Ivana”, napomenuo je Kovač.
On je,s druge strane predložio Odluku o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, sličnu onoj koju je nova gradska vlast u Zagrebu sada ukinula, a koju je godinama provodio pokojni gradonačelnik Bandić.
“U saznanju sam kako se grad Šibenik s brojem žitelja vratio na brojeve bliske brojevima žitelja iz 1961. godine, Gradskoj upravi Grada Šibenika uputio prijedlog za donošenje Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Zahvaljujem gđi Miri Vudrag Kulić koja mi je omogućila predaju ovog dokumenta na protokol gradske uprave jer nisam imao Covid potvrdu. Osobno smatram kako izgradnja "kula bjelokosnih" ne znači ništa ako broj građana iz popisa u popis kopni i ako naš grad pretvaramo u , nemojte me krivo shvatiti, indijanski rezervat u kojem je "domorodaca" sve manje a turista sve više. Što će nam žičare i elevatori ako nas ne bude bilo?”, upitao je Kovač. Ta se odluka odnosi I na majke I na očeve te udomitelje. Razradio je tko bi ima pravo na takvu naknadu koja bi iznosila 65 posto prosječne neto plaće u Gradu Šibeniku. Procjenjuje da bi oko 200 obitelji koristili tu naknadu za što bi u gradskom proračunu trebalo osigurati oko 12 milijuna kuna.
Taj su prijedlog kritizirali vijećnik Marenzi I iz SDP-a.
Marenzi je kazao kako je ta odluka slična onoj zagrebačkoj koja je sada ukinuta te smatra da se njome ne bi puno postiglo
" U Zagrebu je neosporan rast djece u obitelji s troje ili više djece, ali međutim taj broj nije dovoljan da nadoknadi pad broja prvorođene i drugorođene djece. I dalje je ostao negativan prirodni prirast od -408 koliki je bio 2016. i stigao do -803 tijekom 2019. Trošak mjera je narastao do brojke od oko 500 milijuna godišnje u gradu Zagrebu, da ne govorimo o štetnosti kasne socijalizacije izuzetno bitne za razvoj i obrazovanje djece ili možda o štetnost jer je motivirala ljude da ostanu kod kuće i da se maknu s tržišta rada, što sigurno nije nešto što bi trebalo poticati, poučeni iskustvom mladih umirovljenika kakva je bila praksa u državi sve donedavno", kazao je Marenzi.
Naglasio je kako su skandinavske zemlje od toga odustale jer to žene muškarce udaljava od tržišta rada,a problem je što izostaje socijalizacija djece.
Kovač je ustvrdio kako se Marenzi “zapleo” u u ideološku kučinu.
“Nismo roditelje udaljili s tržišta rada nego tražimo da imaju pravo na pola radnog vremena. Mi predlažemo isplatu 65 posto neto plaće i da ta djeca idu u vrtić nekoliko sati dnevno kako ne bi izostala socijalizacija”, istaknuo je. Marenzi je odgovorio kako je to ekonomsko, a ne ideološko pitanje.
“Ovdje se ne radio o ideologiji nego o zdravoj pameti i matematici, a vi postupate ideološki. Zašto mi ne bismo tražili od poslodavaca da grade vrtiće u krugu svojih poduzeća. U Šibeniku imate 120 nezaposlenih visokoobrazovanih žena. Njima treba dati šansu da rade. Zašto smo ih onda školovali. Nije stvar u tome da mi dajemo novac iz proračuna nego da se donesu fiskalne mjere kojima bi se smanjili troškovi odgoja djece. Zaključak bi bio, poticati sve ostalo u društvu što olakšava roditeljima i djeci kako bi ostvarili što kvalitetnije vrijeme kako u dodatnim aktivnostima tako i obiteljskim druženjima. To bi bili cjelodnevni boravci u školama s dodatnim besplatnim aktivnostima, ostvariti potpunu socijalizaciju ali i ostvariti slobodno vrijeme za obitelj nakon svih dnevnih aktivnosti. Potrebno je graditi i poticati otvaranje dječjih vrtiča u svim radnim sredinama, npr. zašto se ne bi otvorio dječji vrtić u bolnici i tako olakšati mladim majkama. Mogao bi se uvesti besplatni obrok u školama, pogotovo u srednjim školama za djecu putnike koji izbivaju preko 8 sati iz svog doma, a za to vrijeme bi trebali imati dva obroka, a najčešće nemaju sredstava ni za jedan. To su mjere koje bi ja poticao i podržao, uz besplatne i sve dodatne aktivnosti za djecu i većinu organizirati u samoj školi, naravno za one aktivnosti koje je moguće”, kazao je Marenzi.
„Mi smo ovo predložili svjesni da neće biti prihvaćeno, ali smo to napravili da privučemo pažnju da treba nešto napraviti na spriječavanju dmografske erozije. Znam da 12 milijuna kuna nije malo, ali s druge strane smo spremni izdvojiti 14 milijuna kuna za video nadzor ili 25 milijuna kuna za niskopodne autobuse onda to nije puno. Sjeverne , skandinavske zemlje odustaju od takve demokrafske politike jer su oni i bez toga privlačne mladim ljudima”, zaključio je Kovač.
Njegov prijedlog odluke nije prihvaćen, a Samardžijin amandman je prošao.
