Prvi šibenski dragovoljci Domovinskog rata, njih oko 600 koji su 17. listopada 1990. godine primili oružje, okupili su se prije 30 godina, na današnji dan 21. siječnja 1991. godine u Primoštenu i Pirovcu te ustrojili prve oružane postrojbe pripravne za za obranu Hrvatske od velikosrpskog agresora. Okupljanje dragovoljaca, ustroj i stavljanje u stanje pripravnosti provedeno je temeljem odluke Vlade Republike Hrvatske iz prosinca 1990. godine, a neposredni povod za tu prvu mobilizaciju branitelja bio je sastanak čelnika Slovenije i Srbije, slovenskog predsjednika Milana Kučana i predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, na kojem se odlučivalo o izlasku Slovenije iz Jugoslavije te legalizaciji intervencije Jugoslavenske narodne armije na Hrvatsku temeljem stava da se Srbima mora priznati pravo na samoopredjeljenje i uvažavanje interesa srpskog naroda da živi u jednoj državi. Ishod tih pregovora u Hrvatskoj je očekivan sa strepnjom. Opravdana je bila bojazan da bi odmah po njegovom zaključenju moglo doći do vojne intervencije na Hrvatsku. Samo tri dana ranije, 18. siječnja u Zagreb je stigla informacija o tajnom odluci da se "u skladu s Naredbom Predsjedništva SFRJ, izvrši oduzimanje oružja na teritoriji Hrvatske (osim Knina) i Slovenije i s tim u vezi izvrše uhićenja dužnosnika u Hrvatskoj i Sloveniji" te da "služba bezbednosti raspolaže sa svim podacima o uvozu naoružanja i vojne opreme u SRH i Sloveniji". Uz to znalo se da je komanda JNA još 15. siječnja ocijenila da je politička situacija u svijetu, posebno u tadašnjem SSSR-u i na Bliskom istoku, povoljna za intervenciju u Hrvatskoj i Sloveniji.
U tim dramatičnim danima ustroj prvih oružanih postrojbi koje su za Hrvatsku bile legalne (iako su još bile pod okriljem pričuvnog sastava policije), a za još postojeću Jugoslaviju i JNA ilegalne. 20. siječnja 1991., Slovenija i Hrvatska potpisale su Sporazum o zajedničkoj obrani prema kojem će u slučaju oružane intervencije protiv zakonitih organa vlasti i državljana one proglasiti potpuna samostalnost te opozvati sve svoje predstavnike iz organa Federacije, prekinuti svako financiranje Federacije, obavijestiti Vijeće sigurnosti OUN i zahtijevati intervenciju mirovnih snage, pozvati državljane obiju republika da napuste JNA te zaplijeniti svu imovinu Federacije na svojim teritorijima. 24. siječnja slovenskom vođi Slobodan Milošević ponudio je tajni dogovor o slobodnom izlasku Slovenije iz Jugoslavije, s obrazloženjem da Srbija i srpski narod nemaju ništa protiv da Slovenci napuste državu, budući da u Sloveniji nema Srba te da njihova prava, za razliku od Hrvatske, slovenskim izlaskom iz Jugoslavije neće biti ugrožena. Hrvatska, naprotiv, zbog dijela srpskog naroda koji živi u Hrvatskoj, ne smije napustiti federaciju, jer „srpski narod u Krajini ne može se prisilno odvojiti od Jugoslavije. No već nekoliko dana prije toga, u trenutku kada se u Pirovcu i Primoštenu okupljaju prvi dragovoljci Domovinskog rata s područja bivše Općine Šibenik (a slično je bilo i u drugim dijelovima Hrvatske), već su sve postrojbe 5. vojne oblasti JNA bile stavljene u punu borbenu gotovost s ciljem da se izvede vojni puč.
Nakon elementarnog ustroja i obuke o uporabi oružja, dio dragovoljaca vratio se u Šibenik, a dio je bio raspoređen na punktove s kojih je mogao pružiti otpor u slučaju napada JNA na Hrvatsku.
Bili su to iznimno neizvjesni i dramatični trenuci u kojima je presudna bila hrabrost i odlučnost malobrojnih i slabo naoružanih dragovoljaca spram moćne oružane sile JNA i još uvijek postojeće Jugoslavije. Hrvatska je 21. siječnja 1991. godine prvi puta pokazala da zna što se sprema i da se priprema za obranu. Da ima oružje i dragovoljce spremne braniti više nije bila tajna.
Okupljanje prvih dragovoljaca Domovinskog rata i ustroj prvih postrojbi trajalo je do 25. siječnja kada je predsjednik RH Franjo Tuđman otišao u Beograd na razgovore sa Slobodanom Miloševićem. Tada Velika Britanije i SAD opominju Miloševiću da se ne usude pokrenuti vojni udar na Hrvatsku i Sloveniju pa je postignut kompromis koji je Hrvatskoj donio dragocjeni predah za Hrvatsku, tako što su predsjednici Tuđman i Milošević zajedno otišli na sjednicu. Sutradan, 26. siječnja Hrvatska je demobilizirala dio pričuvnog sastava policije, a postrojbe JNA prevede su u mirnodopsko stanje.
Na čelu prvog okupljanja i ustroja oružanih postrojbi stvorenih od prvih dragovoljaca Domovinskog rata s područja Općine Šibenik u Pirovcu i Primoštenu bili su Josip Đerek i Čedo Petrina, a važne uloge, uz dužnosnike Općine Šibenik i šibenske policije imali su Ante Bura Bare, Ante Mikulandra, Davor Škugor, Vlado Reinger, šibenski profesori Općenarodne obrane i društvene samozaštite, te mnogi drugi hrabri šibenski domoljubi koji su, svjesni što se događa i kakva se sudbina Hrvatskoj sprema, pridonosili organizaciji obrane i stvaranju hrvatske vojske svojim znanjem i sposobnostima.