Datum objave: 21. Listopad 2020

OGORČENI GRAĐANIN TOMISLAV VUKOREPA / Europski fondovi najveće su gospodarsko zlo nakon privatizacije i izvor korupcije u Hrvatskoj

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Ogorčeni građanin Tomislav Vukorepa koji ponedjeljkom osobno javno prosvjeduje, iznosi sve što ga tišti i otvoreno govori o svemu onome što smatra društvenim anomalijama, političkim propustima te izravno kritizira ne samo šibensku gradsku upravu i dužnosnike nego i hrvatske čelnike, progovorio je i o fondovima EU u kojima vidi niz negativnosti pa i izvore korupcije, a usporedio ih je s privatizacijom tijekom demokratskih promjena i tranzicije:

Osvrnuo bih se na temu koja se ne tiče samo Šibenika već i cijele Lijepe Naše Hrvatske. Da li ste razmišljali o tome koja je najgora stvar koja nam se dogodila nakon Privatizacije na hrvatski način? Već pomalo zaboravljena Privatizacija koja je dovela do toga da je gotovo cijelo prijeratno gospodarstvo uništeno do temelja. Hrvatska privatizacija je funkcionirala i još ponegdje funkcionira na principu „isisavanja“ svih vrijednosti, bilo novčanih, bilo materijalnih. Hrvatske firme koje su na taj način totalno iscijeđene u bescjenje su ustupljene novim vlasnicima koji, vidi čuda, uspješno vode te iste firme, te s njima ostvaruju profit. Prije njih mi nismo mogli ostvarivati profit, a danas oni mogu. Kao najpoznatije primjere kod nas imamo TLM koji su preuzeli Slovenci, TLM sada plovi uspješnim vodama i često viđamo po gradu kamione koji prevoze aluminijsku sirovinu. Osim TLM-a tu imamo i Remontni Zavod koji su preuzeli također Slovenci.
Kad smo kod Remonta, čitamo s jedne strane da su slovenski vlasnici potpisali ugovor za izgradnju brodova u visini 74 milijuna kuna, a s druge strane čitamo da su bivši vlasnik Remonta i bivši direktor bivše Jadranske banke optuženi za gospodarski kriminal te da ih se tereti za 40 milijuna kuna. Takvih primjera imamo na svakom koraku i ne možemo se oteti dojmu da je hrvatske vlasnike zanimalo samo jedno, kako izvući maksimalnu korist bez obzira na ishod. Narod bi rekao: Ubio ovcu zbog vune. 
Sada dolazimo do teme koja je aktualna i svi su puni oduševljenja kad se spomenu, a to su Europski fondovi. Svi se redom hvale, dobili smo pare od fonda za ovo, dobili smo pare od fonda za ono, a moje iskreno mišljenje je da su Europski fondovi najveće gospodarsko zlo koje nam se desilo nakon privatizacije na hrvatski način.

Dopustite da objasnim zašto mislim da je to tako. Krenimo redom:

– Ako djetetu dadete novac, to dijete će vjerojatno otići u dućan i kupiti slatkiše.
– Ako kockaru dadete novac, on će otići u kockarnicu i sve prokockati.
– Ako narkomanu dadete novac, on će kupiti drogu i nadrogirati se.

Što mislite što će učiniti čovjek koji se bavi mitom i korupcijom, a dobije enormne količine para od strane Europskih fondova? Taj čovjek će razviti još veću mrežu mita i korupcije. I kao pravi ovisnik počet će izmišljati svakakve projekte samo da nastavi hraniti svoju ovisnost. Projekti moraju biti sve veći i veći jer apetiti rastu sa svakim „uspješnim“ uratkom. Svrha i smisao samih projekata uopće nije važna, važan je samo protok stotina milijona kuna.

Kad čovjek dođe u takvu fazu, on u sebi probudi čudovište, a to čudovište se zove ljudska pohlepa. Karakter takvih ljudi smo vidjeli na filmovima, npr. kad pohlepan čovjek uđe u Alibabinu pećinu. Radije će umrijeti nego napustiti zlato. Gubi zdravi razum i prestaje razmišljati kao ljudsko biće. 

Danas u Hrvatskoj vidimo  da mito i korupcija raste na sve strane te izlaze na vidjelo nevjerojatni slučajevi  i to čini mi se proporcionalno s količinom novca koji dolazi putem Europskih fondova. Cijela naša napaćena država se raspada po šavovima. Političari, vrli privrednici  i ostali dužnosnici  se otimaju oko „lovine“ tako da na kraju izgledaju kao bijesne hijene koje komadaju strvinu koja im je bačena. 
Ljudska pohlepa koju vidimo na svakom koraku je duboko potisnula ljudskost, dostojanstvo i zdrav razum.
Priče o europskim fondovima se koriste svakodnevno tako da se što prije zaboravi poharana Slavonija, uništene tvornice, stotine tisuća iseljene hrvatske mladosti, dalmatinski gradovi koji su postali apartmanska naselja i tako dalje. Sve ovo pada u drugi plan kad se priča o europskim fondovima.

Europski fondovi danas, a prije toga privatizacija na hrvatski način  pokazali su da mi kao hrvatski narod nismo ni zreli  ni sposobni da budemo gospodari svoje sudbine, te da moramo imati pastira koji će paziti na nas, što će se na kraju i desiti. Ostat ćemo bez svega i postati sluge u svom dvorištu.
Dragi prijatelji i ostali, svi ovi  protesti koje radim, svi su oni iz jednog razloga, a to je da se zapitamo: Kud plovi ovaj brod?
Za sada „povratka nema“, ali možda ako…..

Iz kategorije: Vijesti