Datum objave: 05. Listopad 2020

ENCIKLIKA PAPE FRANJE / Papa Franjo se u obrani općeljudskog bratstva od nasilja i važnosti oprosta pozvao na stavove Hrvatske biskupske konferencije iz 1995. godine

Stanko Ferić
Stanko Ferić

Fratelli tutti, Svi smo braća, naslov je nove enciklike pape Franje u kojoj je progovorio o ugrozama općeljudskog bratstva i važnosti njegove izgradnje i opstanka. Pri tome se, govoreći o nasilju i važnosti oprosta, papa pozvao na pismo Hrvatske biskupske konferencije o pedesetoj obljetnici završetka Drugoga svjetskog rata, objavljeno 1995. godine.

–Kad se nepravde odviju na obje strane – kazao je papa Franjo – važno je jasno uzeti u obzir jesu li bile jednako teške ili na bilo koji način usporedive. Nasilje koje je počinila država, koristeći svoje strukture i moć, nije na istoj razini kao ono koje je počinila određena skupina. U svakom slučaju, nitko ne može tvrditi da se treba komemorirati isključivo nepravedna patnja samo jedne strane. Hrvatski biskupi istaknuli su da svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke.
Pismo u kojem hrvatski biskupi govore o oprostu i miru, nastalo u još uvijek neugaslom ratu, prva je globalno važna poruka iz Hrvatske koja je uvrštena u neku papinsku encikliku.
Odlomak kojeg spominje Sveti Otac glasi ovako:

Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju.

Pisma je objavljeno na dan kada je započela vojno-redarstvena operacija “Bljesak”.
Govoreći o općeljudskom zajedništvu, s naglaskom na pandemiju koronavirusa, Papa je inspiraciju crpio iz Deklaracije o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot koju je u veljači prošle godine potpisao u Abu Dhabiju:
Bog sva ljudska bića stvorio jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu te ih pozvao da žive zajedno kao braća i sestre.

Abortus i eutanazija

Neki dijelovi ljudske obitelji, čini se, mogu biti spremno žrtvovani za potrebe drugih koji se smatraju vrijednima bezbrižnog postojanja. Na kraju, ljudi se više ne smatraju najvećom vrijednosti koju treba njegovati i poštivati, osobito ako su siromašni, invalidi, ako ‘još nisu korisni’ – poput nerođenih, ili ‘više nisu potrebni’ – poput starih. Postali smo indiferentni prema svim oblicima rasipništva, uključujući rasipanje hrane, što je iznimno žalosno.”

Odnos prema migrantima

Migranti koji bježe od ratova, progona, prirodnih katastrofa trebaju biti prihvaćeni, zaštićeni, pomognuti i integrirani, ali treba izbjegavati “nepotrebne migracije” kreiranjem konkretnih prilika za život u zemljama iz kojih ti ljudi dolaze. Treba pronaći prava ravnoteža između zaštite građanskih prava te garantiranog prihvaćanja i pomoći migrantima. Papa poručuje:
- Svijetu je  potrebno globalno vodstvo, međunarodna suradnja po pitanju migracija koja će uključivati dugoročno planiranje te nadići pojedinačne krizne situacije. Zemlje trebaju sebe smatrati dijelom veće “ljudske obitelji” . Oni koji su drugačiji od nas predstavljaju dar i bogatstvo za sve jer razlike predstavljaju priliku za rast u međusobnom poštovanju.

Rasizam

Rasizam je i dalje prijetnja, virus koji brzo mutira te, umjesto da nestane, skriva se i čekajući vreba. Primjeri rasizma i dalje nas tjeraju da se sramimo jer pokazuju da naš navodni društveni napredak nije toliko stvaran i gotov koliko mislimo.

Tržište i politika

Papa Franjo je nastavio svoju kritiku (pre)slobodnog tržišta, istaknuvši kako ono “samo po sebi, ne može riješiti svaki problem”, kako tvrdi “dogma neoliberalne vjere” u koju nas se poziva vjerovati.
–Bez obzira na izazov, ova osiromašena i ponavljajuća škola mišljenja uvijek nudi iste recepte.
Sveti Otac stoga poziva političare da pronađu djelotvorna rješenja  za fenomen društvene i ekonomske isključivosti  te njihovih užasnih posljedica kao što su trgovina ljudima, tržište ljudskih tkiva i organa, seksualno iskorištavanje dječaka i djevojčica, robovska radna snaga, uključujući prostituciju, trgovinu oružjem i drogom, terorizam i organizirani kriminal.

Društvene mreže

Papa se suprotstavlja raspravama na društvenim mrežama:
– Često se dijalog brka s nečim poprilično drugačijim: vatrenim razmjenama mišljenja na društvenim mrežama, često temeljenima na medijskim informacijama koje nisu uvijek pouzdane. Te rasprave su obični paralelni monolozi. Mogu privući određenu pažnju svojim oštrim i agresivnim tonom, ali monolozi ne uključuju nikoga te su najčešće kontradiktorni i služe sami sebi.

‘Pravedni rat’ i oružje

Sveti Otac ukazao je i na fenomen tzv. “pravednog rata”:
– U proteklim desetljećima svaki je pojedini rat proglašen tobože ‘opravdanim'”. Premda Katekizam Katoličke Crkve priznaje mogućnost “legitimne obrane”, uključujući i vojnom silom, to potencijalno pravo lako je “interpretirati preširoko”. Više ne možemo rat smatrati rješenjem jer će njegovi rizici gotovo uvijek biti veći od navodnih benefita. U tom smislu, iznimno je teško danas prizvati racionalne kriterije obrazložene u prošlim stoljećima kako bi se govorilo o ‘pravednom ratu’. Nikada više rat.  

Papa se zalaže za potpunu eliminaciju nuklearnog naoružanja te pozva da se novci za oružje i vojne troškove preusmjere u “globalni fond” koji bi konačno mogao “stati na kraj gladi te potaknuti razvoj u najsiromašnijim zemljama”.

Smrtna kazna

Smrtna kazna još je nedopustiva.  Svi kršćani i ljudi dobre volje pozvani su danas da se zalažu ne samo za napuštanje smrtne kazne, legalne ili ilegalne, u svim njezinim oblicima, već i da rade na poboljšanju zatvorskih uvjeta, iz poštovanja prema ljudskom dostojanstvu osoba lišenih slobode. Povezao bih to s doživotnim zatvorom… Doživotna kazna je tajna smrtna kazna.

Papa je u pisanju enciklike inspiraciju imao u svetom Franji Asiškom, ali i u:
– Našoj braći i sestrama koji nisu katolici: Martinu Lutheru Kingu, Desmondu Tutuu, Gandhiju i mnogim drugima te posebno blaženom Charlesu de Foucauldu, čovjeka duboke vjere koji je, crpeći iz intenzivnog iskustva Boga, krenuo na put preobraženja da svima postane brat. Htio je, na kraju, postati ‘univerzalnim bratom’. No tek kad se poistovjetio s onim najmanjim postao je brat sviju. Neka Bog u svima nama inspirira taj san.

Iz kategorije: Vijesti