Svatko tko ne pripada hrvatskoj političkoj eliti na nacionalnoj i lokalnoj razini sigurno se snebiva nad činjenicom da dajemo 35 milijuna kuna za Spomenik domovini za koju su se, istina ,mnogi borili čista srca, a mnogi su i poginuli za tu ideju koja je, nakon 28 godina, pretvorena u ipak "promašeni projekt", u zemlju u kojoj caruje nepotizam, korupcija i iz koje se ljudi masovno iseljavaju, a spomenik joj podižu oni koji su je u to pretvorili. Najbolji primjer toga kako u njoj živi mladi, nadobudni, mali čovjek je film "Poštovana predsjednice" koji je snimio Danijel Pavlić, a prikazana je na nedavnom Festivalu novinarske reportaže Fra Ma Fu u Daruvaru.
Danijel je aktivist, dizajner, filmski djelatnik iz Hrvatske Kostajnice koji je rođen 1974. godine u Sisku, a djetinjstvo i tinejdžerske godine proveo je u Kostajnici. Kao mladić od 18 godina uzeo pušku, i sa svojim ocem se borio u Domovinskom ratu. Čim je Kostajnica oslobođena vratio se u nju, zasnovao obitelj i sve te godine kao aktivist nevladine udruge KAOS – Kostajnička alternativna scena pokušavajući kulturno i društveno revitalizirati svoj gradić na obalama Une upravo na onim poljima koje neki grad čine gradom, ali mu političke strukture to jednostavno ne dopuštaju.
Pokrenuo je mnoštvo aktivnosti u poslijeratnoj Kostajnici. Poznat po antinuklearnim stavovima, prvi je u Hrvatskoj pokrenuo aktivnosti protiv nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Potencijale Pounja promovira putem raznih volonterskih kampova i oživljavanja tradicionalnih kulturnih i turističkih manifestacija te rada s djecom i mladima. Organizira tri međunarodna filmska festivala, ali njegovi projekti u Hrvatskoj ne dobivaju potporu nadležnog ministarstva kulture. odbijena su mu čak četiri takva projekta uz suluda obrazloženja. Trenutno radi u Domu kulture Kristalna kocka vedrine u Sisku kao voditelj filmskih djelatnosti, putuje svakog dana po 100 kilometara do posla i natrag cestama punim rupa. Supruga, Ruskinja, koja je psiholog i naučila je odlično hrvatski jezik ne može dobiti posao i svi je na Zavodu za zapošljavanje preskaču. Razočaran napisao je pismo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović koje nije uspio poslati, ali je zato o tomu napravio potresan dokumentarni film pod nazivom "Poštovana predsjednice" u kojem se mnogi u Hrvatskoj danas mogu prepoznati.
„Odluka je pala kada su početkom godine objavljeni rezultati natječaja koje je raspisalo Ministarstvo kulture i kada smo vidjeli da za četiri projekta na području Pounja, području od posebne državne skrbi, ni kune nismo dobili za rad s djecom i mladima. Prijatelji su me nagovarali da se žalim, ali sam znao da će odgovor biti u stilu: 'Žao nam je, ali pokušajte sljedeće godine ponovno'. No, godine lete i više je sve izgubilo smisao. Onda su me nagovarali da pišem pismo hrvatskoj predsjednici. Nakon nekoliko sati odlučio sam napisati to pismo.Kada sam odlučio u subotu otići na poštu da ga pošaljem našao sam zatvorena vrata pošte. Pošta više subotom ne radi.Upravo je taj nesretni detaljčić presudio da se to pismo pretvorim u film. Film se simbolično obraća predsjednici, ali je to kritika svim vlastima", kazao nam je Pavlić.
„Zadnji neka ugasi svjetlo“, doslovna je poruka tog neobičnog filma koji na iskren i dojmljiv način progovara o mjestu zaboravljenom od svih, mjestu kojem prijeti nestanak. Znate o čemu govorimo? Jedno od onih mjesta kakvih ima na desetine diljem Hrvatske. U ovom slučaju se radi o Hrvatskoj Kostajnici. Gradić je to u kojem danas živi jedva dvije tisuće duša, smješten na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, gdje granične crte još uvijek nisu jasno uređene, pa je granica čas s jedne, čas s druge strane rijeke Une, za što, osim lokalnog stanovništva koje ima njive na tom području, nikoga nije briga. Nikog nije briga ni za to što Hrvatska Kostajnica svakog mjeseca ima sve manje stanovnika, jer od posljednjeg rata ekonomska slika ovog gradića je iz godine u godinu sve gora. Posla tamo više gotovo da nema i mladi su prisiljeni odlaziti trbuhom za kruhom, napisali su u prikazu tog filma na portalu Lupiga.com.
Film počinje panoramom Hrvatske Kostajnice kojom dominira Una, dok je zvučna kulisa prvi u nizu besmislenih govora hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, onaj u predizbornoj noći nakon trijumfa na predsjedničkim izborima, govor koji će najaviti obilje ispraznosti što će obilježiti njen predsjednički mandat. Pavlić naglasak stavlja na njeno obećanje kako će Hrvatsku odvesti u blagostanje. I tu kreće Pavlićeva priča, ispričana kroz pismo koje piše hrvatskoj predsjednici i razgovore s članovima njegove obitelji, uz snimke koje zorno pokazuju kako izgleda obećano „blagostanje“.
Danijel Pavlić se na kraju umorio i duboko razočaran ovih dana sa suprugom i dvoje male djece odlazi raditi i živjeti u Nizozemsku. I sigurno bi se složio s onim što je povodom postavljanja kamena temeljca za taj spomenik napisala Sanja Modri koja kaže:
Zašto umjesto Spomenika domovini naprosto ne postavimo kip magarca. Takva bi prispodoba odgovarala. Jer naša je domovina magarac koji šuti i trpi da ga se vrijeđa, udara, vucara i izgladnjuje. Tovar kome se doista moraš pokloniti do poda".
