Datum objave: 23. Siječanj 2019

Predstavljamo kanditatkinje za ovogodišnju "Šibensku grandecu":Modna kreatorica Karmen Herceg

Diana Ferić
Diana Ferić

Karmen Herceg, modna dizajnerica iz Šibenika jedna je od šest kandidatkinja za ovogodišnje priznanje "Šibenska grandeca" koje dodjeljuje Udruga "Volim Šibenik". O toj je hrabroj mladoj ženi do sada puno toga napisano, ali uvijek se na prvo mjesto stavlja to da svojim životom svjedoči da ako nešto žarko želiš to i ostvariš. Karmen je rođena s parezom lica, strabizmom odnosno ukočenošću očnih mišića, nerazvijenim šakama i desnim stopalom, nejednakim kukovima. Unatoč tim tjelesnim hendikepima etablirala se kao uspješna modna dizajnerica koja ne bježi ni od jednostavnih krojačkih poslova i sve radi sama. Ove je godine posebnom modnom revijom proslavila 20 godina rada.
 

 

-Rođena sam kao uporna i tvrdoglava i to mi je pomoglo da ostvarim sve što želim. Još kao mala sve sam htjela raditi sama, unatoč svom hendikepu. Stalnom sam govorila "Ja jama" odnosno "ja ću to sama" i roditelji i obitelj su shvatili da tu ne mogu ništa. U šivanje sam se zaljubila kao djevojčica. Baka i tete su šivale, a ja sam lijevom rukom, jer sam lijevak, oponašala što one rade. Naravno da je to u početku nije bilo nešto, ali sam pokazala da mogu.
- Vaši roditelji i Vi niste ste dali obeshrabriti niti kada su vas htjeli onemogućiti da se školujete za ono što želite?
- Liječnica na Medicini rada mi je dala potvrdu da mogu upisati Gimnaziju, ali liječnica u primarnoj praksi nije bila za to. Mi se nismo dali pokolebati i na kraju sam dobila potvrdu i za upis u željenu srednju školu i na Tehnološko -tekstilni fakultet.
-Bili ste vrlo dobra studentica!
-To je vrlo težak fakultet jer su zastupljeni brojni predmeti od matematike i kemije do dizajna, a imate i praktični rad. Od nas 80 koji smo se te godine upisali u roku je diplomiralo nas 30.
- Kakvi su bili Vaši prvo koraci u dizajnerskom svijetu?
-Dok sam još studirala došla sam našem dragom Željko Koloperu Keki koji je tada organizirao modne revije i predložila da mi omogući moju modnu reviju. Malo mu je bilo čudno, ali je pristao. rekao mi je da moram sve napraviti do petog mjeseca, u vrlo kratkom roku i ja sam uspjela. Puno su mi i tada i kasnije na mojim modnim revijama pomogli i on i teta Ljilja Stamenković i njezine manekenke.

 

 

- Zaokupljeni ste u svom radu poviješću, pogotovo poviješću Šibenika pa ste tako i autorica odore Šibenske straže. Radili ste i odjela za zaposlenike tvrđave svetog Mihovila, kravate za otvaranje tvrđave Barone!
- Povijest me oduvijek privlači, a posebno mi je izazovno bilo izraditi odore Šibenske straže jer se tu ispreplelo puno utjecaja kroz prošlost. Pomogao mi je naš etnolog dr.sc. Jadran kale i na kraju je sve ispalo dobro, a bilo je izazovno i natjerati šibenske macho muškarce da obuku tajice! Za zaposlenike tvrđave svetog Mihovila kada se ona otvarala sašila sam 200 komada odjeće. od umora nisam stigla niti na svečanost otvorenja, ali bila sam sretna jer je sve dobro ispalo.
- Puno radite. Kreirate, organizirate modne revije, šijete različite stvari po narudžbi. Je li Vam naporno?
-Naravno da mi je naporno jer nije lako prenositi bale tekstila, satima peglati, šiti, krojiti i teške materijale, a ja sam sve naučila raditi sama. Radim i na održavanju svog zdravlja i kondicije. Plivam od travnja do studenog, vježbam pilates, volim ples. Drago mi je što i tako mogu poslati poruku ljudima koji imaju problema da ništa nije nemoguće i da moraju raditi na sebi.

 

 

- Imate li neku neostvarenu želju?
- Željela bih raditi kostime za neki film. Kostimografija me privlači jer je spoj znanja, kreativnosti i poznavanja povijesti. Možda mi se i to ostvari.
- Rijetko ističete da se bavite i volonterskim radom !?
-Ne volim o tomu pričati jer smatram da to mora biti dio ličnost svakog čovjeka. Radila sam humanitarne modne revije za Dječji odjel, kamenčiće, za zakladu Ane Rukavina. Nakon velike poplave u Gunju na Brodarici sam volontirala i prikupljala pomoć za ljude koji su stradali. To mi je bilo lijepo iskustvo jer sam vidjela da još ima puno ljudi koji žele pomoći drugima pa iako ni oni nemaju baš puno.
-Kako ste doživjeli ovu nominaciju za "Šibensku grandecu?
- Smatram se običnom osobom koja samo radi ono što želim ali drago mi je što i drugi prepoznaju moj rad. Ova kandidatura je čast sama po sebi i to mi je već nagrada bez obzira na priznanje.  

Iz kategorije: Vijesti