Datum objave: 30. Listopad 2018

Dr.sc. Neven Ricijuš: Mladi su skloniji kockanju od odraslih jer imaju izraženiju potrebu za uzbuđenjem

Diana Ferić
Diana Ferić

Edukacija za implementaciju Programa prevencije kockanja mladih pod nazivom “Tko zapravo pobjeđuje?” održana je ovih dana u Šibeniku. Tim povodom novinari portala Dalmacija danas razgovarali su s autorom tog programa izv.prof.dr.sc. Nevenom Ricijašem koji je objasnio zašto mladi kockaju, kakve to posljedice nosi u kasnijoj dobi te kako ih zaštiti od ovisnosti. Razgovor prenosimo u cijelosti:

– Da bismo odgovorili na pitanje zašto mladi kockaju, moramo se usmjeriti općenito na interes ljudi prema kockanju, budući da je kockanje kao aktivnost prisutna od najranije povijesti u različitim kulturama, još od antičkih vremena. Kockanjem se prije svega zadovoljava prirodna ljudska potreba za zabavom i uzbuđenjem. Svi ljudi imaju potrebu zabavom, ali ono što nas zabavlja je različito. Samo po sebi, uključivanje u igre na sreću nije problematično ukoliko se igra s mjerom, odnosno ukoliko ono ostaje samo povremena zabava koja ne narušava psihološko, emocionalno, društveno i financijsko funkcioniranje. I kod većine ljudi je tako. Međutim, uvijek postoji jedan dio ljudi koji će razviti navedene psihosocijalne probleme, a posljedice toga mogu biti vrlo ozbiljne. Mladi ljudi, odnosno adolescenti imaju izraženu potrebu za zabavom i uzbuđenjem te je upuštanje u rizična ponašanja općenito više karakteristično za tu dob. Kako je njima uključivanje u igre na sreću s razlogom zakonom zabranjeno, uzbuđenje može biti višestruko – s jedne strane ono koje je povezano sa samom kockarskom igrom, a s druge strane ono vezano uz uključivanje u zakonom zabranjenu aktivnost.


 Jesu li mladi podložniji ovisnostima od odraslih osoba?

 – Mladi jesu podložniji razvoju problema povezanih s kockanjem od odraslih osoba. Danas nam istraživanja i klinička iskustva govore o različitim obilježjima osobnosti koja čine ljude ranjivima za razvoj problema ovisnosti o kockanju. To su prije svega problemi u samoregulaciji, odnosno impulzivnost, poremećaji raspoloženja (primjerice depresija i anksioznost), pojačana potreba za traženjem uzbuđenja, sklonost drugim rizičnim ponašanjima i slično. Kako je adolescencija sama po sebi emocionalno vrlo turbulentno razdoblje, sasvim je logično da su mladi u većem riziku i za razvoj problema. Pritom treba imati na umu i činjenicu da zbog svoje specifične dobi, adolescenti nisu u mogućnosti u potpunosti shvatiti sustav i principe igara na sreću, odnosno kognitivno nisu dovoljno zreli za odgovorno upuštanje u takvo ponašanje. Stoga zakonska zabrana uključivanja mladih u igre na sreću nije vezana samo uz punoljetnost, i time punu odgovornost za vlastito ponašanje, kao i za raspolaganje novčanim prihodima, već je zabrana vezana i uz njihova specifična razvojna obilježja.

 

Koliko su mladi Hrvati svjesni štetnosti kockanja? Koliko mladih mlađih od 18 godina u Hrvatskoj kocka i u kojoj dobi najčešće počinju?

– Istraživanja nam pokazuju da je preko 80 posto hrvatskih srednjoškolaca barem jedanput u životu igralo neku igru na sreću. Takav podatak sličan je i u drugim zemljama i nije neobično da će djeca i mladi imati pristup barem jedanput u životu okušati se u takvoj aktivnosti – što može biti jedno iskustvo uplate srećke, loto listića, listića za klađenje i slično. Čak nije neobično da prva uplata bude u krugu obitelji – pa tako član obitelji zamoli dijete da izabere sreću, jer dijete “ima sretnu ruku” ili da izabere brojeve na nekom listiću. Međutim, u Hrvatskoj je zabrinjavajuća učestalost igranja – što je direktno povezano s ranije navedenom velikom dostupnosti i pristupačnosti igara na sreću, ali i općenitim stavom društva prema kockanju. Nije neobično da se lutrijske igre ili igre klađenja uopće ne smatraju kockanjem, dok one to jesu po svim definicijama i klasifikacijama. Dakle, ključni rizik s kojim se u Hrvatskoj susrećemo je izuzetno visoka učestalost redovitog kockanja, pri čemu su aktivnosti sportskog klađenja maloljetnicima najinteresantnije. Oko 35 posto hrvatskih srednjoškolaca (mladića) redovito se kladi na sportske rezultate, odnosno jedanput tjedno ili češće od toga. Stoga ne čudi niti da je oko 13 posto srednjoškolaca razvilo određene štetne psihosocijalne posljedice koje smatramo ozbiljnima. Dob početka se razlikuje, međutim rizik predstavlja učestalo kockanje te prva iskustva dobitaka, posebno u doba adolescencije. Zamislite da dijete od 12 godina ispuni roditelju neki lutrijski listić koji bude dobitni, te roditelj osvoji milijunski iznos.


Kakav trag i kakvo pamćenje to ostavlja na dijete? Kako kockanje u mladosti utječe na daljnji razvoj osobe?

– Rana uključenost u aktivnosti kockanja predstavlja rizik za razvoj ovisnosti o kockanju u odrasloj dobi, ali i za cijeli niz štetnih psihosocijalnih posljedica povezanih s kockanjem. Osobe koje razviju ovisnost o kockanju pate od brojnih problema mentalnog zdravlja, odnosno ono utječe na psihološko, emocionalno i financijsko funkcioniranje, a posljedično značajno narušava bliske i kvalitetne obiteljske, prijateljske i poslovne odnose. Kockanje u mladosti također doprinosi normalizaciji takvog ponašanja i neprimjerenom sustavu vrijednosti mladih – da se kockanjem može „zaraditi“ novac. Stoga je jedan od važnih ciljeva našeg preventivnog programa razvoj ispravnog odnosa prema igrama na sreću kod mladih, osnaživanje njihovog kritičkog mišljenja i samoefikasnosti, kao i osobno odgovornog ponašanja u ovom području. Kako nabavljaju novac? Dovodi li kockanje do drugih rizičnih ponašanja? – U početku mladi uglavnom koriste, odnosno troše svoj džeparac za uključivanje u igre na sreću, međutim kasnije modaliteti mogu biti različiti, a time uglavnom i više rizični – sve do razine kaznenih djela. Kockanje jest zbog toga i značajno povezano s drugim rizičnim, pa i delinkventnim ponašanjem, i to na dva načina. S jedne strane, mladi koji se generalno imaju neke probleme u ponašanju češće će se uključivati i u aktivnosti kockanja modalitetom ilegalne zabave, dok s druge strane štetne posljedice kockanja povećavaju vjerojatnost uključivanja u druga rizična ponašanja.

 

Kako mlade zaštiti od razvijanja ovisnosti? Što mogu učiniti roditelji, a što institucije?

– Sveobuhvatni pristup podrazumijeva uključivanje, promišljanje i senzibilizaciju svih. Potrebno je apsolutno na svim razinama poduzeti mjere kako bi se svi ljudi, ne samo mladi, u najvećoj mogućoj mjeri zaštitili od rizika povezanih s ovisnosti o kockanju. Na prvom mjestu tu je država, odnosno regulator igara na sreću, koji donosi pravni okvir unutar kojeg se priređuju igre na sreću u Hrvatskoj, a time i različitih mehanizmi i standardi zaštite potrošača, dakle punoljetnih igrača, a onda posebno i mladih. Moje je mišljenje da u ovom području postoji puno prostora za dorađivanjem postojećih zakona i pravilnika kako bi se stvorili sigurniji preduvjeti konzumiranja igara na sreću. Potom su tu priređivači, koji unutar svojih politika firme trebaju razvijati mehanizme društveno odgovornog priređivanja igara na sreću s ciljem minimalizacije rizika za igrače, a potom slijedimo mi kao stručnjaci u području mentalnog zdravlja koji na različitim razinama možemo razvijati preventivne i tretmanske intervencije. Smatram da je zajednički rad svih dionika s istim ciljem ključ za ostvarivanje određenih pozitivnih pomaka i promjene ovih zabrinjavajućih statistika. Na tom tragu i počiva naša suradnja s priređivačima i ulaganje u prevenciju ne samo kroz obrazovni sustav, već i kroz edukacije za priređivače i zaposlenike na prodajnim mjestima kladionica. Trenutno nam također velik rizik predstavlja dostupnost ilegalnih online priređivača igara na sreću, onih koji nemaju licencu za priređivanje na području Hrvatske, pa time ne zadovoljavaju niti minimum standarda sigurnosti prilikom registracije igrača. Naravno, na neposrednijoj razini, značajan utjecaj imaju roditelji i druge odrasle osobe u svakodnevnom okruženju djece i mladih. Osim usvajanja sustava vrijednosti, praćenja aktivnosti i odrastanja djece, važno je na vrijeme i pedagoški ispravno reagirati na prve znakove rizičnog ponašanja. Rane i pravovremene intervencije uvijek su jednostavnije i povoljnije za pozitivan i zdravi razvoj mladih.


Kako roditelji i okolina mogu prepoznati da je mlada osoba počela kockati? Postoje li neke rane naznake?

– Odgovor na ovo pitanje izuzetno je složen i kompliciran. Na trodnevnoj edukaciji za implementaciju Programa prevencije kockanja mladih „Tko zapravo pobjeđuje?“ u Šibeniku smo se dosta bavili ovim područjem. Naime, ovisnost o kockanju se u literaturi često naziva skrivenom ovisnosti. Postoje brojni razlozi zašto je tako te zašto nije neobično da odrasli reagiraju kada je problem postao prilično izražen. Općenito je glavni savjet roditeljima da budu aktivno uključeni od razvoj i odgoj svoje djece, te da svjesno ulažu trud u izgradnju kvalitetnog emocionalnog odnosa i povezanosti sa svojom djecom. Uobičajeno, jedan od ranih znakova uključenosti u igre na sreću kod mladih bude posjedovanje nekih predmeta koje roditelji nisu kupili, odnosno za njih dali novac. Primjerice, djeca imaju tenisice, majicu, slušalice ili neke druge predmete koje im roditelji nisu kupili. Ponekad roditelji nađu kod djece listiće od klađenja, ali ne reagiraju na njih, ili vide da djeca na mobitelu imaju aplikacije za kockanje. Sve su to neki mogući prvi znakovi. Danas roditeljski nadzor i uključenost u život djece ne podrazumijeva samo praćenje „realnih“ životnih aktivnosti, već i onih aktivnosti koje se odvijaju online, odnosno na Internetu. Internet više nije samo izvor informacija, on je i mjesto za interakcije s cijelim svijetom i druženje s vršnjacima, kao i sredstvo za transakcije. Stoga su sigurnosni programi roditeljskih zaštita za računala sasvim opravdani, kao i otvoreni razgovori i provjeravanje online sadržaja koje djeca konzumiraju, odnosno kojima su izložena.


 

Iz kategorije: Vijesti