Životna priča mlade šibenske inženjerke kemije Marije Bilić netipična je za današnje vrijeme kada mladi iz Hrvatske odlaze u inozemstvo s kartom u jednom pravcu. Ona se sa suprugom, nakon godine i pol dana iz Irske, u kojoj je imala poželjan i dobro plaćen posao, vratila u Šibenik i to čim joj se ukazala prilika da se zaposli u rodnom gradu, a tu joj je priliku pružila tvrtka Impol - TLM. U Irsku je otišla upravo zbog toga što godinama nije mogla naći odgovarajući posao u struci i to ne samo u Šibeniku nego ni u cijeloj Hrvatskoj.
„Rođena sam Šibenčanka, iz Donjeg Polja. Tu sam završila srednju školu, a kemijsko inženjerstvo studirala sam u Splitu. Nakon završenog studija za mene su počele muke. Nisam mogla dobiti posao u struci unatoč tomu što sam posao aktivno tražila. Radila sam jedno vrijeme na zamjenama kao nastavnica kemije i biologije u školi te nešto izvan struke. Posao sam tražila u cijeloj Hrvatskoj, ali uzaludno. Moj sadašnji suprug, a tada dečko, koji je imao dobar posao u Šibeniku, i ja, naravno na moj nagovor, preselili smo se 2016. godine u Irsku jer s njegovom plaćom tu nismo mogli živjeti“, počinje svoju priču tridesetogodišnja Marija, priču kroz kakvu su prolazili i prolaze mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj.
U Irskoj, u Dublinu su se vrlo brzo dobro snašli. Ona se zaposlila na neodređeno vrijeme u jednoj softverskoj domaćoj tvrtki koja je radila programe za prehrambenu industriju tako da je to djelomice zadiralo u njezinu struku, ali ne posve. Atmosfera na poslu je, kaže, bila poticajna i ugodna, a radila je u internacionalnom timu. Plaća je bila odlična, imala je priliku i za napredovanje. Suprug je također našao radno mjesto na strojevima u jednoj tvrtki za voće i povrće. Brzo je napredovao i za šest mjeseci postao voditelj tog odjela.
Ali unatoč tomu vuklo je srce u rodni kraj pa je i dalje pratila natječaje za posao Pojavio se natječaj za posao kemijskog inženjera u organskom laboratoriju u šibenskom Impol – TLM – u i odmah se na njega javila. Uzela je nekoliko slobodnih dana i „doletjela“ avionom na razgovor i testiranje nadajući se da će dobiti taj posao.
„Odluka nije bila laka, Trebalo je sve odvagati, ali ipak nisam dugo razmišljala. U Irskoj smo se odlično snašli, ali jako sam vezana za svoju obitelj u Šibeniku, za roditelje, sestre i želim živjeti blizu njih, a i željela sam baš raditi u struci. Za ovaj posao se prijavilo nekoliko kandidata. Testiranje je bilo složeno – od rješavanja stručnih zadataka do provjere znanja engleskog jezika, ali na kraju sam uspjela. Nakon nepuna tri tjedna dobila sam obavijest da sam primljena i u studenom prošle godine sam odmah počela raditi u Impol – TLM –u. Vratili smo se oboje. Suprug je našao posao u jednoj stranoj tvrtki u Šibeniku, bolji nego što je imao prije nego što smo otišli, tako da je sve dobro završilo. Sada radim baš ono za što sam se školovala i to u svom rodnom gradu. Dobro sam prihvaćena, a i posao je izazovan, plaća je odlična i zaista cijenom to što su mi u Impolu pružili priliku. Vidim da se puno ulaže u proizvodnju, da se radi na novim proizvodima tako da ću imati priliku i za profesionalni rast“, ističe Marija koja nakon kratkog života i rada u Irskoj i povratka u svoju zemlju ima samo jednu primjedbu, a to je da su građani u Hrvatskoj dosta inertni i da se ne bore, poput Iraca, za svoje interese i potrebe. Sretna je što je konačno dobila priliku raditi što želi i napredovati i to upravo u gradu u kojem joj je, kada je i živjela u Irskoj, ostalo srce.
