VIjest dana! Bela Zerkovitz, mađarski kralj šlagera i šansona, slavni skladatelj više od 1000 hitova, dolazi u Šibenik!
Šibenčani s nestrpljenjem očekuju autora pjesama bez kojih su nezamislivi plesovi u hotela "Krka", koncert damenkapele u kavani "Astoria", glazbene večeri na Jadriji pa i okupljanja vojničkog stališa u hotelu "Kosovo". Njegove pjesme "Pismo iz Sorenta", "Žene, žene", "Možda je proljeće krivo", "Tako bih često volio plakati", "Mjesečina i ja" i mnoge druge Šibenčani tako dobro znaju da ih zvižde kada idu ulicom zapjevaju u svakoj zgodi.
Belu Zerkovitza, odnosno Zerkovića obožavaju i Šibenčanke pa kada se na današnji dan 25. kolovoza 1936. godine pročulo da će doći u Šibenik pa možda i održati koncert, mnoge su se dale u potjeru za novim frizurama i modnom odjećom ne želeći dočekati Zerkovićev ples nespremne.
Uveliko se nagađalo gdje će se Zerkovitz pojaviti. Većina je bila uvjerena da će nastupiti u hotelu "Krka" koji je jedini dovoljno velik i prikladan za tog pjesnika, glazbenika i skladatelja kojem se divio i kojeg je svojim glazbenim bratom nazvao slavni talijanski skladatelj Giacomo Puccini, a njegove pjesme na pozornicama diljem svijeta izvodila čak i "crna pantera" Josephine Baker!
Ubrzo se pročulo da Zerkovitz ne dolazi u "Krku" nego da će koncert imati u kavani "Astoria" i da će odsjesti u hotelu "De la Ville".
Na vijest da Zerkovitz dolazi u Šibenik po kavanama su oživjele priče da on ne zna note, a da je ipak napisao tisuće pjesama. Kako?
-Priča se, - govorili su zadivljeni Šibenčani, - da on glazbu koja mu se rađa u glavi zviždi, a onda to njegovo zviždanje u note pretvaraju školovani glazbenici.
U Šibeniku su bile najpopularnije njegove sentimentalne pjesme, a Šibenčanima su se toliko sviđale da ih se, kako je zapisao novinar Manfred Makale, "ne mogu ni zasititi ni nasititi".
Neki su u Šibeniku bili i neskloni Zerkovitzu pa su tvrdili da njegova zvijezda gasne i da ga je, bilježi Makale "pregazio jazz", ali na kritičare se nitko nije obazirao jer su se Zerkovitzeve pjesme i dalje pjevale po krčmama, kavanama, hotelima, na privatnim zabavama i slavljima pa i u kazalištu.
Makale je smatrao da bi Šibenčani morali Zerkovitzu "upriličiti gala banket jer ih je svojim šansonama i šlagerima toliko opčinio da se ukazuje kao božanstvo".
No, tresla se brda, rodilo se - niš. Zerkovitz nije došao u Šibenik. Njegov dolazak bila je obična glasina, a možda i jedna od "medijskih manipulacija" kakvima je bio sklon najpoznatiji nepoznati šibenski novinar Manfred Makale. Vatra obožavanja omiljenog šansonjera brzo se ugasila. Zerkovitza više nitko nije spominjao, ali cijela ta idolatrijska nervoza nije bila uzaludna jer da nije bilo nje, mi danas ne bismo znali kakve su se pjesme voljele i uz kakvu se glazbuu Šibeniku rado pleslo dvadasetih i tridesetih godina 20. stoljeća.
