Šibenik je bio jedini grad u Banovini Hrvatskoj koji je rezolutno odbio provesti uredbu bana Ivana Šubašića kojom je on u Banovini Hrvatskoj zabranio prodaju svježeg mesa, pripremanje jela od mesa u domaćinstvima i restoranima utorkom i petkom te dozvolio prodaju i služenje pečene prasetine samo četvrtkom i nedjeljom.
Bilo je to na današnji dan, 19. svibnja 1940. godine. Europom je već gotovo godinu dana bjesnio Drugi svjetski rat, a u zemljama koje još nisu bile zahvaćene kataklizmom poput Kraljevine Jugoslavije, u čijem je sastavu bila kratkotrajna Banovina Hrvatska, osjećale su se nestašice svega, a ponajviše hrane.
Uredba bana Šubašića o bezmesnim danima imala je za cilj ublažiti posljedice nestašica i izbjeći glad koja je već bila zahvatila neke dijelove Banovine.
Za kršenje uredbe o bezmesnim danima bile su predviđene kazne zatvora od 30 dana i visoka novčana kazna od 50 000 dinara.
Kako se uredba o bezmesnim danima provodila u drugim krajevima Banovine, ne znamo, ali u Šibeniku je naišla na otpor, negodovanje i bojkot. Koliko se zna, Šibenčani su se jedini javno usprotivili uredbi o bezmesnim danima. Bezmesni utorak i petak "još bi se i moglo prihvatiti jer se u dosta šibenskih kuća petkom ionako ne jede meso" napisano je u priopćenju za koje se ne zna je li bilo poslano banu Šubašiću ili je ostalo u nečijem škafetinu. Najzanimljiviji dio tog pisma banu odnosi se na zabranu prodaje i služenja pečene prasetine pet dana u tjednu. Šibenčani su banu poručili da im je to "isto kao da nam je on uredbom dao da dišemo zrak smo četvrtkom i nedjeljom".
Sudeći prema nekim zapisima splitskih ljubitelja "sočne šibenske prasetine i crnog vina šibenskog specijala" šibenski ugostitelji zaista nisu poštivali dio banove uredbe o zabrani pečenja i služenja prasetine. Splićanima, primjerice, nije bilo teško potegnuti vlakom preko Perkovića, brodom preko Rogoznice ili autom preko Boraje do Šibenika zbog ukusne pečene prasetine "čiji se slasni vonj svaki dan mogao namirisati već od Ljubitovice".
