Bioničku ruku na čijem razvoju znanstvenici rade već desetljećima, početkom ove godine uspješno je prezentirao tim stručnjaka iz Njemačke, Švicarske i Italije. Njihova ruka koju je dobila Talijanka Almerina Mascarello, žena koja je izgubila ruku u prometnoj nesreći koja prije više od 20 godina, pokazala je da su surogatni bionički udovi mogući i da to više nije znanstvena fantastika nego stvarnost.
Uspješni opiti s bioničkom rukom i njenom primjenom pozdravljeni su u cijelom svijetu kao vrhunski doseg znanosti i ljudskog uma. Od tog početnog uspjeha do masovne proizvodnje i primjene bioničkih udova, ako je suditi po nevjerojatno brzom razvoju znanosti i novih tehnologija, neće proći puno vremena.
Vijest o pojavi bioničke ruke zanimljiva je i za Šibenik. Naime prije četrdeset godina proslavljeni šibenski sportaš Vedran Jakšić, višestruki svjetski šampion u bodybuildingu bio je jedan od pionira biotronike i intenzivno je radio na praktičnoj primjeni elektronike i novih tehnologija u vraćanju pokretnosti i radnih sposobnosti osobama koje sputava invalidnost.
Vedran Jakšić je 1972. godine otišao iz Šibenika na studij elektronike u Split. Diplomirao sam 1977. godine na odsjeku biokibernetike. Biokibernetici i primjeni elektriciteta u medicinskoj terapiji posvetio se zato što se već tada intenzivno bavio tjelovježbom i procesima formiranja ljudskog tijela. Iako je studirao elektrotehniku zanimali su ga anatomija ljudskog tijela te građa i funkcioniranje mišića. Zahvaljujući tome uspio je na, za to vrijeme, inovativan i još neviđen način povezati elektroniku i ljudsko tijelo te je 1977. godine konstruirao funkcionalni elektronički stimulator. To je bio prvi uređaj za pokretanje udova paraliziranih ljudi elektrostimulacijom do tada u svijetu.
-Nisam imao nikakve savjetnike, - kazao nam je Vedran Jakšić, -sve sam napravio sam. Fakultet mi je dao laboratorij na korištenje, ali sve sam napravio sam kod kuće u Šibeniku. Taj uređaj testirao sam na pacijentima neurokirurškog odjela u Šibeniku. Dobro je funkcionirao. Bilo se pročulo što ja to radim, ali su glasine bile preuveličane. Javljali su mi se ljudi da im napravim ruke, jer su mislili da ja to mogu. Na žalost svoj uređaj nisam mogao patentirati jer su tada takve naprave morale ostati na fakultetu. Uređaj je izazvao veliko zanimanje, ali su mi rekli da komercijalna proizvodnja nije moguća jer je previše skup i ne bi ga mogli kupovati ljudi prosječnih primanja.
Po završetku fakulteta, s diplomom u džepu, Vedran Jakšić nije mogao naći posao pa je privatno davao poduku i repeticije iz fizike, matematike, biologije i engleskog kako bi nešto zaradio. Konačno, nakon dugo vremena, dobio je posao u šibenskoj Gimnaziji i postao profesor tadašnjeg PTO – proizvodno tehničkog obrazovanja. Stjecajem okolnosti i zahvaljujući osobnoj upornosti Vedran Jakšić je postao prvi šibenski profesor informatike i računarstva iako ni kompjuteri i ono što danas nazivamo informatikom nije bilo zastupljeno u nastavi. Bilo je to 1979. godine kada današnji PC još nije bio ni pretpostavka.
-Tumačio sam učenicima građu računala i objašnjavao kako ono funkcionira, - kaže Vedran Jakšić, -Tada nije bilo tipkovnice i miša. Program se pisao rukom, a onda prepisivan strojem koji buši rupe u kartonskim karticama koje bi se stavljala u kompjuter koji bi ih očitao i izvršavao ono što mu je zadano. Tada u Šibeniku nije postojao ni jedan kompjuter pa sam đake vodio u Solin da tamo vide kako izgleda i kako on izgleda i funkcionira. To je bilo moguće zato što je profesor Livaković shvaćao koliko je to važno i vjerojatno vidio da je riječ o novim tehnologijama koje dolaze, a za koje naša mladost nema potrebna znanja pa je odobrio jedan dan u tjednu za odlazak u Solin.
Vijest o primjeni bioničke ruke i uspjehu međunarodnog znanstvenog tima u ovom je kontekstu još zanimljivija, a baca i sasvim drukčije svjetlo na Vedrana Jakšića jednog od najuspješnijih šibenskih i hrvatskih sportaša svih vremena kojeg malo tko poznaje kao vrhunskog stručnjaka, a još manje kao vizionara koji je još prije 40 godina utirao putove novim tehnologijama i multidisciplinarnim znanstvenim projektima.
