Datum objave: 19. Lipanj 2017

Ive Jakovljević: Šibenik i Šibensko - kninska županija su među najdepresivnijima u Hrvatskoj

Diana Ferić
Diana Ferić

Nitko osim ekonomskog analitičara, Šibenčanina Ive Jakovljevića nije reagirao na službeni podatak FINA-e da je jedino u Šibensko – kninskoj županiji gospodarstvo u 2016. godini zabilježilo gubitak o čemu smo pisali prije nekoliko dana jer „estradni Šibenik“ živi svoj život. Ive Jakovljević osvrnuo se na to u svom blogu Šibenski brevijar 2 u kojem piše općenito o Hrvatskoj danas, četiri godine nakon ulaska u EU. Prenosimo samo dijelove koji se odnose na Šibenik i Šibensko – kninsku županiju:

Europski Šibenik i Šibensko-kninska županija i u 2016. i u 2017. su među najdepresivnijima u Hrvatskoj

 

Prema najnovijim podacima FINA-e, samo je gospodarstvo u Šibensko-kninskoj županiji i u 2016. ostvarilo veće gubitke od dobiti, i to u iznosu od 128 milijuna kuna, dok su sve ostale dalmatinske i hrvatske županije bile u plusu. No, o tim i još detaljnijim, ključnim gospodarskim i financijskim pokazateljima na vodećim internetskim, poslovnim i političkim adresama u Šibeniku i njegovoj županiji – kao što sam šire obrazložio u članku: Dvolično šibensko proljeće 2017. na internetskom Šibenskom brevijaru 2 - jedva da se nešto zucne. Ili - samo s vremena na vrijeme, kad se u kontekstu njihova stečaja, sanacije ili još jedne odgode bilo kakva rješenja, spomenu TEF, TLM, Luka, NCP ili Jadranska banka (i njezini veći i manji dioničari). Ključne informacije o stanju šibenske ekonomije ni na početku vrućeg ljeta 2017. nije moguće naći, ne samo na internetskim portalima Grada Šibenika, Šibensko-kninske županije i Županijske gospodarske komore ili Turističke zajednice, nego ni na gotovo svim važnijim kompanijskim internetskim adresama, od TEF-a i Impol-TLM-a, do NCP-a, Luke Šibenik, Dogus Resorta u Mandalini, Zagreb-Montaže, Solarisa i Jadranske banke. Ali, zato sa većine web-adresa glavnih šibenskih ustanova i većine portala pljušte informacije i PR-zamagljivanja prema kojima Šibenik proživljava jedan od najobimnijih gospodarskih i kulturnih preporoda u svojoj povijesti, preobražavajući se iz industrijskog u velebno estradno i turističko odredište, gotovo u novi Monte Carlo. I, doista, riječ je o radikalnoj, ali krajnje (za šibenske i hrvatske interese) rizičnoj promjeni gospodarske, demografske i vlasničke strukture u Šibeniku i njegovoj današnjoj županiji (koja je ekonomski samo malo obimnija od nekadašnje općine). Ta promjena nije ni od jučer, niti od 1995. ili od 1990., nego traje još od davne 1971. Te godine, na vrhuncu Hrvatskog proljeća, na prostoru današnje Šibensko-kninske županije, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, živjelo je čak 161.199 stanovnika, da bi ih 1991. bilo 152.477, a 2001. samo 112.891, te sada manje od 105.000! Prema studiji Hrvatske gospodarske komore, već 2020. u Šibensko-kninskoj županiji živjet će manje od 98.000 stanovnika (među kojima će trećinu činiti doseljeni nakon 1991.), dok i sami možemo prognozirati da u apartmaniziranoj i estradiziranoj staroj jezgri tada neće biti više od 300 stalnih (pretežno starijih i siromašnijih) stanovnika. Glavni razlog smanjivanja stanovništva nakon Domovinskog rata za gotovo jednu trećinu nije samo pad nataliteta, nego kronično iseljavanje zbog nedostatka kvalitetnih radnih mjesta u industriji i u sofisticiranijim djelatnostima. Sve očitiji uspon šarolike turističke ponude na širem šibenskom području ne uspijeva nadoknaditi posljedice industrijskog sloma, ne samo zato što turizam po prirodi stvari zapošljava uglavnom slabije obrazovanu radnu snagu, nego i zato što današnji turizam u Šibeniku više nije kanal za izvoz šibenske i hrvatske robe (kao što je bio do 1990.), nego je kanal za uvoz gotovo svega postojećeg, od naftnih derivata i telekom-impulsa do lijekova, agencijskih i prijevoznih ili hotelskih i apartmanskih usluga, pa u konačnici i rastućeg udjela GMO-hrane na policama stranih trgovačkih lanaca širom šibenske rivijere (uz gubitak sve većeg dijela fiskalnih prihoda, zbog rastućeg broja aktera iz ovdašnjeg turizma koji posluju preko inozemnih poreznih oaza ili na mafijaški način, osobito u estradnoj ponudi).

 

 

Zato, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Šibenik i njegova županija doista ni u 2017. neće ostvariti bruto-proizvod iz predratne i predtranzicijske 1989. godine (jer, dodatno je, u razdoblju od 2008. do 2015. smanjen za 4 posto!), pa još manje ondašnji broj ukupno zaposlenih, njih oko 45.000 osoba. Nego će i u lipnju 2017. biti riječ o samo 29.000 ukupno zaposlenih, od kojih će samo njih 11.700 raditi u gospodarstvu, a u profitabilnim i stabilnim kompanijama njih manje od 4000! Među njima bit će samo 173 osobe, koje su prijavljene kao poljoprivrednici! Uostalom, od 2008. do početka 2017. ukupan broj zaposlenih u Šibensko-kninskoj županiji smanjen je za deset posto ili za oko 3000 osoba! Da nije kroničnog iseljavanja obrazovanijih mladih, svake godine njih od 500 do 700, stopa nezaposlenosti bi u Šibensko-kninskoj županiji bila kao u ratnoj Siriji ili u pauperiziranom Bangladešu, viša od 30 posto (umjesto sadašnjih 18 posto). Ali, da bismo se do kraja razumjeli: zbog svega toga većina stanovništva u Šibeniku i županiji ne živi kao većina u Bangladešu, nego bolje nego mnogi u Švicarskoj ili Austriji! I to ne samo zbog izuzetno ugodne klime i atraktivna prirodnog okoliša, nego prije svega na račun jednokratnih ekstra-prihoda od preprodaje naslijeđenog viška nekretnina, kao i od naslijeđenih pašnjaka i oranica, koji se preobražavaju u građevinske i turističke parcele. U tom kontekstu, Šibenik kroči kroz svoj dvolični preporod: s jedne strane ulaganjima iz europskih fondova, državnog proračuna i Grada, te stranih vlasnika i kreditora, staru jezgru i njezin širi prostorni potencijal preobražava u atraktivnu europsku turističku destinaciju, a s druge strane zbog sloma industrije i poljoprivrede ostaje grad kroničnog iseljavanja, uz posljedičnu preobrazbu stare jezgre u prostor bez stalnih stanovnika, pogodan samo za turistička hodočašća, radikalnu komercijalizaciju sakralne i kulturne baštine, te za bučne, ljetne, cjelonoćne zabave na otvorenom.

 

 

Vodeći dobitaši u šibensko-kninskom gospodarstvu – slika usitnjene, zadužene, te pretežno uvozne i hipotekarne ekonomije

Prema zadnjoj snimci Privrednog vjesnika, među vodećim kompanijama na šibenskom tržištu nema nekad velikog TLM-a, nego su to odreda – za hrvatske okvire – srednja i mala poduzeća. U prvih 10 su: Knauf, Obonjan Rivijera, Laguna Trade Rogoznica, Marina Hramina, Olympia Vodice, Petrol plin, Marina Kremik, Vjetroelektrana Trtar Krtolin, Djelo i Mikrosiverit. U sljedećih 10 su: Sunce Jahta Rogoznica, Medservis, NCP, POS-servis, Am-Adria, Pekara Ljubostinje, Solaris, Javni bilježnik Malenica, Dalmare i Gradski parking. Najviše zaposlenih imaju: Solaris, Djelo, Impol-TLM, ZM-Vikom, Vodovod i odvodnja Šibenik, Autotransport, Luka Šibenik, Gradska čistoća, NCP-Remontno brodogradilište i Olympia Vodice. Kritične adrese šibenskoga gospodarstva i dalje su: TLM, prostor TEF-a, Jadranska banka (i niz njezinih dioničara) , NCP-Remontno brodogradilište, Konzum i Luka (zbog ovisnosti o sudbini kutinske Petrokemije), a u konačnici, i financije Grada Šibenika.

„Europski Šibenik“ o Šibeniku do milenijske 2066. godine


O krajnjim, dugoročnim posljedicama radikalne ekonomske, demografske i vlasničke preobrazbe Šibenika i njegove rivijere iz industrijskog u turističko, socijalističkog u kapitalističko, hrvatskog u europsko, te našeg u njihovo, potanko sam i kronološki, sa više aspekata, pisao u „Europskom Šibeniku“, krunskoj, petoj knjizi iz mojeg petoknjižja o šibenskom identitetu i njegovoj skoroj sudbini (Veliki rječnik šibenskih riči, Šibenski teštamenat, Šibenska filozofija i Šibenska likaruša). Za mlađu publiku i za raseljene Šibenčane mnoge sam sadržaje iz tog opusa prenio na internetski Šibenski brevijar (sibenskibrevijar.blogspot.com i sibenskibrevijar2.blogspot.com), te u malu internetsku Knjižaru Jakovljević (knjizarajakovljevicsibenik.blogspot.com). Riječ je o štivu, u kojem se prožimaju dokumentaristika i humor, sociološka analiza i prognostika, ali i o štivu koje traži aktivnog čitatelja, suradnika ili supatnika. To mu štivo ne nameće moje zaključke, nego ga tjera da sam vidi tko je gdje zakazao, je li moglo biti drukčije i šta smo mi, sitni i nesavršeni, na ovome svijetu. Možemo li išta od našeg Šibenika još neko vrijeme zadržati, ili će nam malo pomalo iscuriti kao spržina među prstima. Nije li, uostalom, i Šibenik kao i štošta drugog, nemoguće spasiti od radikalnih mijena, osim u knjigama ili na nekoj od milijuna malih internetskih adresa?


 

Iz kategorije: Vijesti