Datum objave: 12. Lipanj 2017

Više od pola stoljeća Kičmatrans je kičma MDF -a,pogledajte tko je sve kroz njega prošao

Diana Ferić
Diana Ferić

Služba Međunarodnog dječjeg festivala, popularno nazvana Kičmatrans, u kojoj se svake godine angažiraju mladi ljudi koji obavljaju sve tehničke poslove na festivalu, institucija je u instituciji. Svojevrsni je fenomen i zaštitni znak tog festivala. To je kičma Festivala koja sve vrijeme funkcionirala kao Radionica za stjecanje radnih navika, društvene odgovornosti i osobnog doprinosa dobrobiti zajednice, dakle Kičmatrans r.z.s.r.n.d.o.o.d.d.z. Zbog njenih vrijednosti mogla je biti uvrštena i među službene festivalske programe kao Radionica za praktični odgoj i obrazovanje mladeži,a kroz nju su u proteklih više od pola stoljeća prošli danas uvaženi stručnjaci iz različitih sfera života.

Sto je zapravo Kičmatrans? Prevedeno na suvremeni jezik riječ je o logistici Međunarodnog dječjeg festivala. To je pomoćna služba u kojoj za manji honorar djevojke i mladići, najčešće srednjoškolskog uzrasta, obavljaju sve poslove na Festivalu za koje nije potrebno profesionalno znanje.

 

Konkretno, riječ je o poslovima prihvata gostiju, lijepljenja plakata, izrade tiskanja i podjele festivalskog Biltena, prenošenju rekvizita, kulisa, glazbenih instrumenata, vođenja gostiju po gradu i okolici, pomoći pri postavljanju, čuvanju i skidanju izložbi ali i nekim ne baš lakim fizičkim poslovima kao što je primjerice montiranje tribina festivalske Ljetne pozornice. Unutar te festivalske logistike razlikuju se Novinarska ili Press radionica, Recepcija, Keke d.o.o., Himzino poduzeće i Šestanova ekipa. Šestanova ekipa dobila je ime po svom dugogodišnjem voditelju Anti Šestanu, a bila je zadužena za montažu Ljetne pozornice, dakle za najteži dio posla. Šestanova ekipa prva je dobila naziv Kičmatrans koji se s vremenom počeo koristiti za svu festivalsku logistiku. Prema procjenama svake godine kroz Kičmatras prođe 120 do 200 djevojaka i mladi¬ća. Šibenska je mladost dakle kroz proteklih skoro 60 godina godina darovala MDF-u između 200 i 250 tisuća radnih dana.

O predstavama, glumcima, plesačima, piscima, slikarima, komičarima, glazbenicima... koji su nastupili na Festivalu ostali su nebrojeni zapisi, filmovi i fotografije, o njima govore studije, zbornici i monografije... No, pozornice na kojima su nastupali, kulise, razglase, rekvizite, glazbene instrumente, stolove, plakate, poziv¬nice, biltene... sve je to netko morao donositi i odnositi, slagati i čuvati, lijepiti, tiskati, razno¬siti, voziti... o njima jedva da je sačuvana neka bilješka. Zeljko Koloper, koji je prošao put od pripadnika Kičmatransa do profesionalnog kazališnog i festivalskog djelatnika, upozorava da je Kičmatrans zanimljiv društveni fenomen koji zaslužuje sociološku studiju. —Devedeset devet posto tih mladih ljudi koji su prošli kroz iskustvo Kičmatransa, izrasli su u kvalitetne obiteljske ljude, uspješne poduzetnike, kulturne djelatnike, znanstvenike, karijerne političare, a nije zanemariv ni broj trajnih i skladnih brakova nastalih iz ljubavi rođenih tijekom rada na Festivalu.

 

 

Nije moguće ni približno nabrojati sve one koji su prošli kroz Kičmatrans pa ni sve one koji su nakon ispita zrelosti u Kičmatrans r.z.s.r.n.d.o.o.d.d.z-u nešto u životu postigli. Ruđer Friganović je bio na visokim pozicijama u gospodarstvu, Darko Parun jedan od direktora u kompaniji TELE 2, Miro Kalauz, oftalmolog na kliničkom centru,Marko Krajina radi u Erste banci, Dražen Sekso, ravnatelj je Strukovne škole u Šibeniku, Vinko Brešan je filmski redatelj, Leticija Hrenković (Stanić), glasnogovornica je Ministarstva poljoprivrede, dr. Marin Paić, liječnik, specijalist urolog u OB Šibenik, Srećko Šestan je kulturni djelatnik, nekada pomoćnik ministra za kulturu Silvana Menđušić, Tonkica Zlački (Kalauz), Dorijan Klarić je novinar na RTL-u, Nikolina Huljev je doktorica stomatologije, Zoran Patković bio je sudac pa odvjetnik, Iris Ninić Živković, sutkinja Općinskog suda u Šibeniku, Elen Kuvač Guberina, odvjetnica, Anita Škugor Kodžoman, direktorica ispostave HZZO, Željko Koloper, je postao vječni Keke tj. producent-propagandist Šibenskog kazališta. Likovni pedagog Pavle Roca je počeo 1958. godine na prvom Festivalu kao čuvar i plakater. Na prvom Festivalu kao pomoćna radna snaga radio je i Ante Pulić koji je postao direktor Šibenskog kazališta i Festivala. Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu, bivši mini¬star vanjskih poslova RH i gradonačelnik Velike Gorice, Dijana Štrkalj članica Pregovaračke skupine RH za pristupanje EU, Gustav Červar postao je arhitekt, Klaudija Kovačević, direktorica marketinga Croatia recordsa, Nikica Bujas uspješni poduzetnik, suvlasnik poduzeća Elektrolux, Božidar Baus, zamjenik pročelnice za društvene djelatnosti Grada Šibenika, Zoran Tucanović radi u HEP-u, Mario Baljkas, bio je pomoćnik ravnatelja HIS-a, a danas je uspješan poduzetnik, Gabrijela Gega, menadžerica je u Microsoftu, Jerko Acalin, predavač na šibenskom Veleučilištu. Slikara i dizajnera Antonija Šunjergu na Festi¬val ga je doveo otac kada mu je bilo 10 godina, a danas je voditelj radionice, fotoreporter Ante Baranić, vrteći festivalski geštetner zaradio za prvi foto aparat i postao-legenda.

Bivši Kičmatransovci, nakon što su prešli na nove životne razine, lijepe uspomene na njega čuvaju u najintimnijim policama nostalgije. Zlatnim dobom Kičmatransa smatraju se osamdesete godine prošlog stoljeća, a neki neopravdano tvrde da se ugasio s početkom Domovinskog rata. Nisu u pravu. Šibenski Međunarodni dječji festival živ je i dalje. Došli su neki novi klinci koji više ne priređuju urnebesne večere u Rudinom magazinu i sebe ne nazivaju Kičmatransom ali na festivalu vjerno i vjerno rade iz istog razloga kao i naraštaji prije njih - zato što ga vole.
 

Iz kategorije: Vijesti