Datum objave: 25. Travanj 2017

Polemike oko palače Divnić:Je li potrebno na nju stavljati žbuku i fasadu i zapostaviti kamen?

Diana Ferić
Diana Ferić

Žbukanje vanjskog pročelja budućeg boutiqe hotela na Meduliću na internetskim mrežama je ponovno iniciralo raspravu o tomu jesu li uredu konzervatrske smjernice po kojima se obnavljaju fasade u povijesnoj jezgri Šibenika kojima "štiti" žbuka i boja, a ne strukturna ljepota kamenih slogova vanjskih zidova zgrade, kako je to na svom Facebook profilu napisao Zvone Zaninović, nekadašnji pročelnik komunalnog ureda Grada Šibenika. „Šibenik je poznat po slojevitosti građenja svojih građevina i to čini jedinstvenu ljepotu kako zgrada tako i povijesne jezgre u cjelini. Žbukanjem i bojanjem pročelja se ta ljepota sakriva i od Šibenika pravi ono što naš grada nije nikada bio. Tako se na predmetnoj zgradi vide oštećenja na vijencu zgrade koja su nastala u savezničkom bombardiranju, kada je postavljen i armirano betonski vijenac i dio vanjskog zida izgrađen od opeke. Sada je bio trenutak da se betonski vijenac i dio zida od opeke, kao i drugi sitniji nedostatci dovedu u povijesno stanje, čime bi obnovljena zgrada bila pravi ukras trga koji po svemu postaje vrlo važno mjesto u povijesnoj jezgri“, smatra Zaninović. No on očito nije jedini kojeg muči takav nač in obnove povijesne jezgre Šibenika, sudeći prema reakcijama na tu njegovu objavu. Zbog načina na koji se obnavlja palača Divnić reagirao je i Hrvoje Zekanović i prije neko što je objavio svoju kandidaturu za gradonačelnika Šibenika. zatražio je službeno obrazloženje Konzervatorskog odjel u Šibeniku. U odgovoru koji jed obio, uz ostalo, stoji:

„Načelni stav Konzervatorskog odjela u Šibeniku i donošenje odluka u pogledu završne obrade pročelja u povijesnoj jezgri, temelji se na stručnom sagledavanju povijesnih graditeljskih faza pojedine građevine te vrednovanju njenih arhitektonskih i povijesnih obilježja.

Povijesno slojevite gradske kuće i palače mogu imati sačuvane dijelove pročeljnih zidova koji u izvornom stanju nisu bili žbukani, a to se može iščitati po kamenom slogu, obliku i završnoj obradi kamenih blokova te debljini i obradi reški. Nadogradnje i pregradnje u kasnijim fazama nerijetko su izvođene različitim slogovima kamena, lomljenim i nepravilnim kamenim komadima, a kameni okviri prozora (18. - 19. stoljeće) istaknuti su od ravnine kamenog lica pročelja što između ostalog ukazuje da su pročelja nakon takvih zahvata redovito bila žbukana, u cilju postizanja arhitektonske cjelovitosti građevine. Kada bismo danas takve građevine prezentirali bez žbuke, prikazali bi stanje kakvo nikada u povijesti nije postojalo te bi u mnogim slučajevima predstavljalo proizvoljnu interpretaciju graditeljske baštine. Nadalje, jedno od glavnih konzervatorskih načela, sukladno međunarodnim poveljama je uvažavanje svih relevantnih povijesnih slojeva građevina.

Palača Divnić, unatoč sačuvanim arhitektonskim detaljima gotičke faze koji mogu ukazivati na kameno neožbukano pročelje iz tog vremena, doživjela je zadnju radikalnu pregradnju u 19. stoljeću kada je uređen salon s reprezentativnim oslikom na 1. katu, a pročelje je u cijelosti ožbukano.


Odluka o žbukanju, odnosno ponavljanju zadnje cjelovite povijesne faze obrade pročelja palače Divnić donesena je prema navedenim načelima struke te izrađenom konzervatorskom elaboratu, uvažavajući njenu povijesnu slojevitost, arhitektonsku cjelovitost i reprezentativnost. U donošenju ove odluke sudjelovao je stručni tim konzervatora povjesničara umjetnosti i arhitekata koji se dugi niz godina bave arhitekturom šibenske povijesne jezgre, arhitektonsko stilskim detaljima, povijesnim graditeljskim tehnikama, te praktičnom obnovom povijesnih pročelja“.
Hrvoje Zekanovićim međutim, i nakon tog obrazloženja smatra da je jedan od najvećih problema obnove povijesnih građevina nepostojanje konzervatorskih odrednica kojima bi se utjecalo na često nedosljedna rješenja i subjektivna stručna mišljenja nadležnih konzervatorskih odjela.

„Budući da se radi o subjektivnom stajalištu, vrlo je česta nedosljednost pa se za građevine iz istih razdoblja, istih tipoloških i stilskih karakteristika mogu pronaći potpuno različita rješenja.
„Veliki je propust što se kod palače Divnić, kao i kod mnogih drugih, nije provelo vještačenje. Je li u nekom povijesnom razdoblju građevina bila žbukana? Uzorci eventualne povijesne vapnene žbuke zasigurno bi se mogli pronaći te odnijeti na vještačenje, ali nisu. Smatram da je razlog ovom propustu taj što te žbuke nije ni bilo! Žbuka koja je skinuta s pročelja palače tijekom radova u 2017. godini potječe iz 20. stoljeća pa nije imala povijesnu vrijednost.Tvrdnja da je palača je žbukana u 19. stoljeću nema nikakvo uporište, jer nisu pronađeni ostaci žbuke iz tog razdoblja pa je ta tvrdnja proizvoljna“, ističe Zekanović.
Zekanović smatra da je Šibenik u memoriji svih generacija kameni grad, da ga kao takvog i brendiramo pa ne smijemo zanemariti ljepotu kamena i njegov identitet.

Zekanović se tada založio da se zaustavi to neprimjereno stavljanje fasade na palaču Divnić, ali njegov apel stručnjaci očito nisu ozbiljno doživjeli.

Iz kategorije: Vijesti