Datum objave: 03. Travanj 2017

Ivanica Belamarić i u penziji uzor: Volonterski drži repeticije iz biologije za djecu osnovnih škola

Snježana Klarić
Snježana Klarić

Ivanici Belamarić, donedavnoj dugogodišnjoj ravnateljici Gimnazije Antuna Vrančića u Šibeniku, nije dugo trebalo da se vrati podučavanju nakon što je otišla u mirovinu. Ivanica, inače s diplomom PMF-a, drži repeticije za učenike osnovnih škola koje organizira Gradska knjižnica Juraj Šižgorić i radi to besplatno.

 

- U mirovinu sam išla silom zakona – podsjeća Ivanica i nastavlja:

 

- Osjećala sam da imam dovoljno energije da još radim i naravno da mi je tu energiju bilo najbolje usmjeriti na ono područje gdje sam, barem po vlastitoj procjeni, najbolja – kaže nam omiljena ravnateljica koja se prihvatila podučavanja biologije čije gradivo itekako dobro poznaje, pak je predavala predmet dugih 26 godina, ali, priznaje, potrebna joj je prethodna priprema.

 

Međutim, volonterski posao u umirovljeničkim danima pruža joj zadovoljstvo. Komentara ljudi koji ne dijele njeno razmišljanje, navodi, ima, ali to više govori o njima, nego njoj

 

- To sve ovisi o ljudima koji komentiraju. Nekomu je vjerojatno radni vijek bio mučan, možda mu međuljudski odnosni na radnom mjestu nisu bili dobri, možda je čovjek imao osobnih problema... Meni, dok sam radila, bilo je lijepo. Imala sam lijepo radno okruženje, ne idealno, ali ljudsko. Osim toga, voljela sam i posao profesorice i posao ravnateljice. Doduše, nisam voljela administrativni dio posla, ali sve ostalo što je taj posao podrazumijevao, jesam – priznaje Ivanica, dodajući:


- Jednom kad sam se našla izvan tih obveza koje moram napraviti, jednostavno mi je organizam tražio da se prihvatim negdje, nečeg, da se aktiviram, da budem u području koje poznam – kaže.


Stoga se vratila korijenima, podučavanju nastavnog predmeta biologije što joj je bilo privlačnije od ideje da samo ide po kavama, da šeta, da čuva unuke. Radi sve to, kaže, ali mora imati još nešto što će biti samo njeno.

 

- Edukacija me uvijek privlačila. Jedan lijepi dio mog profesorskog staža prošao je u pripremi djece za natjecanja i to kroz znanstveni rad. Tu sam s djecom postigla puno uspjeha Taj rad mi je uvijek izazov. Ovdje imam jednu drugu vrstu izazova jer ovdje pretežno radim s djecom iz osnovne škole, a nikad nisam radila u osnovnoj školi i to mi je metodički izazov, ali i emocionalni jer je to ipak drugi uzrast, ali zasad funkcioniramo super – otkriva nam Ivanica.

 

Repeticije iz biologije drži dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom, u popodnevnim satima, u prostorijama Gradske knjižnice. Radi s grupom učenika koja ponekad broji i do sedmero djece, a u nastavi koja nerijetko zna potrajati i po dva sata, koristi sve svime osim modernim pomagalima.

 

- Rekla sam im da ću se morati poslužiti njihovim udžbenicima koji su inače dobro napisani, da vidim gdje sam u odnosu na njih i da im se približim. I to radimo na jedan, kako ja kažem, paleozoički način. Nisam htjela da uzimaju mobitele, da skidaju aplikacije nego se koristimo priručnim sredstvima koji nam se nađu pri ruci. Mogli bismo to nazvati metodika eko jer se služimo olovkama, i flomasterima koji možda baš i nisu eko, ali imamo kockice, domino.... – priča profesorica, dodajući da nastoji razbiti krivu sliku o biologiji kao o predmetu koji se ne mora učiti s razumijevanjem, koji se može nabubetati napamet.


- To je kriva slika o biologiji i borim se protiv toga Završila sam PMF i to je studij koji je veoma zahtjevan i koji bez povezivanja, bez logike, poznavanja procesa ne možete završiti. U biologiji će se najlakše naučiti ako se prvo shvati proces kao u slučaju fotosinteze koju poznajemo svi. Kad naučimo proces fotosinteze, pojmove koji se vežu uz to samo dodajemo – otkriva tajnu učenja.


Sa svojom malom, ali vrijednom skupinom osnovnoškolaca Ivanica Belamarić itekako je zadovoljna, a nada se da su i oni s njom.

 

Zbog svojih pozitivnih iskustava u radu s djecom prilikom besplatne poduke u Knjižnici, volontiranje bi preporučila svojim kolegama. Štoviše, neki od njih već su u kontaktu s djelatnicima Gradske knjižnice no kaže kako razumije i one kolege kojima smeta što se od prosvjetnih radnika očekuje da rade besplatno.

 

- Ovdje je lijepo raditi, lijep je ambijent, djeca dobrovoljno dolaze. Meni se čini da imamo dobru atmosferu – priznala je za kraj legendarna ravnateljica uz neizostavne pozdrave svojim gimnazijalcima koji joj nedostaju, ali kaže, ostala je s mnogima u kontaktu pa je tim lakše provoditi umirovljeničke dane daleko od fotelje ravnateljice.
 

Iz kategorije: Vijesti