Datum objave: 24. Ožujak 2017

Što arheologija ima s tim!? Šibenski Muzej oštro u borbi protiv GMO hrane

Šibenik News
Šibenik News

Kako smo prethodno najavili, tako se ovog petak i događa, a riječ je o predavanju na temu Agrobioraznolikost Dalmacije; Stare sorte i pasmine Dalmacije, u organizaciji Muzeja grada Šibenika i Pučkog otvorenog učilišta Libar, koje će održati istaknuti predavač, mr. sc. Roman Ozimec u atriju stalnog postava Muzeja.

 

U sklopu predavanja održat će se razmjena sjemenja, sadnica, lukovica…

 

Mr. sc. Roman Ozimec diplomirao je agronomiju na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslijediplomski studij ekologije završio je na Prirodoslovno – matematičkom fakultetu u Zagrebu. Između ostalog, bavi se i sjemenom povrća i cvijeća, stalno istražuje živi svijet domovine, a posebno podzemnu špiljsku faunu, izvorne pasmine i sorte, te krške fenomene.

 

Pitate se kakve veze razmjena sjemenja ima s Muzejom?

 

Višestruke! Arheolozi pri iskapanjima pronalaze sjemenke i proučavaju ih te iz njih dobivaju važne podatke o životu ljudi već iz vremena prapovijesti pa nadalje. Ta mala sjemenka promijenila je cijela ljudska društva pretvorivši ih iz nomada, lovaca i sakupljača u trajno naseljene zemljoradnike. Povjesničari pomoću sjemenja mogu primjerice proučavati migracije stanovništva, jer se sjeme kultiviranih vrsta širilo svijetom s ljudskim migracijama.


Etnolozi kroz sjeme mogu proučavati brojne običaje, počevši već od samog sijanja. Primjerice, na Zlarinu se pazilo kojim danima se sije žito. Nastojali su izbjeći taj posao u utorak i petak, a isto bi se tako, prema vjerovanju, na sjeme nepovoljno odrazilo kad bi se sijalo u razdoblju bez mjesečine. Najpovoljnije za sijanje bilo je vrijeme punog mjeseca.

 

Prije nego bi prvu šaku sjemena bacio po tlu, sijač (ili sijačica) bi se prekrižio, te izgovorio: „Bože, blagoslovi da urodi; i dogodine zdravi bili i sijali!“.Dobar urod sjemenu osiguravao se i time što se prestajalo sa sijanjem ako je tko prolazio kraj polja, jer je mogao biti zlonamjeran i baciti uroke. Osobito je bio potreban oprez ako je prolazila ženska osoba jer je možda mogla biti vještica. Kad je završio, težak bi posao završio riječima: „Mi iz mista, Bog na misto.“ To je samo jedan primjer koliko se aspekata ljudskog življenja može proučavati vezano uz sjeme.

 

Još uvijek se pitate kakve veze ima sjeme s Muzejom?

 

Zašto je važno očuvati domaće pasmine i sorte? U današnjim vremenima genetski modificirane hrane, nešto što je tisućama godina prilagođavano našim potrebama, biva odbačeno u milijuntom djeliću tog vremena. Još pred pedesetak godina kupovanje sjemena ušlo je u modu sa stavovima da je sve seljačko nazadno, a industrija predstavlja napredak. Na kraju se dogodilo to da trgovine nude vrlo ograničen broj sorti.

 

FAO procjenjuje da gubitci u posljednjih 100 godina iznose 90 % tradicijskih sorti, a s time i 75% ukupnog genetskog materijala. Kupovinom sjemena od sjemenarskih kompanija, svjesno ili ne, ne samo da sudjelujemo u propasti autohtonih vrsta, nego se i prepuštamo u ruke kompanija kojima je na prvom mjestu profit, a tek onda naše zdravlje i kvaliteta života.


Zajedno se moramo truditi da sačuvamo sjeme biljaka koje smo naslijedili od svojih predaka i napokon krenemo u borbu s GMO hranom! Zato sjemenčice u ruke i u Muzej, poslušati predavanje jednog od najistaknutijih hrvatskih stručnjaka za autohtone sorte i pasmine, razmijeniti sjemenke, sklopiti nova poznanstva, čuti iskustva…!

 


PS. Ako ste već posijali sjemenke, možete ponijeti i sadnice voća, povrća, autohtonog cvijeća, presadnice, a i lukovice su dobrodošle.

Iz kategorije: Vijesti