Datum objave: 13. Veljača 2017

Uz poštovanje prema planini i poginulim kolegama, Mihovilovci ponovno na vrhu Prenje

Snježana Klarić
Snježana Klarić

Uz duboki naklon planini i uz dužno poštovanje prema preminulim alpinistima davne 1970. godine, deset članova Hrvatskog planinarskog kluba Sv. Mihovil uspelo se na Lupoglav, vrh planine Prenj smješten na 2.102 metra nadmorske visine.

 

Uz Mihovilovce, u međunarodnom memorijalnom usponu na Lupoglav sudjelovali su i planinari cijele regije, njih oko 200.

 

 

-Nakon uspješnog uspona 2015., mazohistička odluka da opet odem na Lupoglav sa 17-ak kg na leđima bila je pun pogodak – podijelila je Antonia Viljac, zaljubljenica u planinske visoravni i aktivna članica HPK Sv. Mihovil.

 

Mihovilovci su se prema Lupoglavu, ususret zajedničkom memorijalnom usponu u spomen na tri poginula alpinista (lija Dilber, Zijo Jajatović i Milorad Stjepanović), krenuli su u petak, 10. veljače kad su im se u noći u Mostaru pridružili i kolege iz Dinarida i Promine.

 

 

Već u subotu, 11. veljače, broje prvi dan uspona.

 

- Prvi dan se, s teretom od 17-25 kg na leđima, dižemo 1500 metara, divota. Ali moram nas pohvaliti da smo savladavali 400m po satu, unatoč nagibu i ruksacima. Snijega nije bilo baš, tek malo prije mjesta za kampiranje. Druženje oko vatre, upoznavanje visokogoraca iz cijele regije, pravljenje čaja, sve to na oko minus 11. Mjesec je pun, ne možeš se nagledati neba – opisuje Antonia.

 

Idućeg jutra, šibenski planinari, među njima i Antonija zajedno s kolegama iz cijele regije kreću prema grobovima poginulih alpinista. Nakon govora i minute šutnje Iliji, Ziji i Miloradu u čast, alpinisti kreću nizbrdo.

 

Antonia i ostali članovi HPK Sv. Mihovil preskočili su prošlogodišnji memorijalni uspon no pamte onaj od prije dvije godine kada ih je išlo pet, a uspelo se troje. Za razliku od prvog puta kada je sudjelovala u usponu na Lupoglav, Antonia je bila svjesnija prirode koja ju okružuje.

 

 

- Prije dvije godine kad sam bila, "sjela je kapa" na vrh pa i nisam bila toliko svjesna dkuda hodam, tek mi sad došlo do glave što je to 40 posto nagiba, nema ti spasa uhvatiš li brzinu na tom ledu i padini, veliki adrenalin i osmijeh na licu – priznaje istinska zaljubljenica u planine.

 

Tijekom boravka na padinama pruža im se pogled na Ovču, Čabulju, Črvrsnicu, a prizore Šibenčanka opisuje tvrdnjom 'sist i plakat od lipote'.

 

 

- Planinari koji često idu na ovaj uspon kažu da ne pamte ovakve idealne sunčane uvjete. Naravno, atmosfera pozitivna, euforija među svima vlada, masovno fotografiranje, vidim puno poznatih lica s raznih uspona i tečajeva – otkriva.

 

Silazak s planine nikad nije lak ne samo fizički već i psihički napustiti ljepotu i ostaviti iza sebe doživljeno i podijeljeno s kolegama nije jednostavno, ali natrag se mora. No zadovoljni i umorni nakon silaska počastili su se bosanskim ćevapima koji nema što ne liječe.


 

Iz kategorije: Vijesti