Komemoracija za Jelu Godlar Brešan, spisateljicu i dugogodišnu srednjoškolsku profesoricu književnosti i engleskog jezika održana je jutros u Gradskoj knjižnici 'Juraj Šižgorić' u Šibeniku, u organizaciji Matice hrvatske i Gimnazije Antuna Vrančića u ime koje se od profesorice Brešan oprostio ravnatelj Josip Paić. Na komemoraciji su bili njezin suprig Ivo Brešan te sin Vinko Brešan s obitelji.
O njenom vedrom duhu, srdačnosti i kvalitetama jedne kolegice pričao je Paić, njen kolega i sadašnji ravnatelj gimnazije u kojoj su proveli niz lijepih godina izmijenjujući priče i savjete što životine, što radne. Paić je podsjetio kako ni nakon odlaska u mirovinu, Jela Godlar Brešan nije zaboravila Gimnaziju ni kolege koje je rado posjećivala u zbornici.
Vesna Beader, njezina suradnica na projektu Šibenik – metropola mladih podsjetila je s kakvim je žarom i entuzijazmom Jela Godlar Brešan vodila taj projekt koji je promovirao niz mladih šibenski nada, ali i predstavio poznate umjetnike izvan Šibenika.
- Na taj je način gradu predstavljala vlastite bisere, poznate i nepoznate. Ona koja se nije rodila u Šibeniku nego koju je ljubav dovela ovamo tako da je ovom gradu uzvraćala ljubav. Mnogi njeni prijatelji i drugi ljudi koji su je cijenili pristajali su doći u Šibenik i održati predavanje ili koncerte kakvi su običajeni u velikim sredinama - kazala je Beader.
Jela Godlar Brešan bila je omiljena profesorica koja se sa svojim učenicima nastavila družiti i u mirovini, ne samo na kavicama nego i raspravljajući o svom knjževnom radu koji je u mnogo čemu odredilo to što je kao djevojčica ostala bez oca, uvaženog slavonsko-brodskog profesora kojeg su ubile ustaše u zatvoru u Staroj Gradiški. Tek nedavno je do nje dospjelo posljednje pismo koje je njezin otac napisao prije smrti o čemu je napisla i jednu od svojih posljednjih priča.
Profesorica Brešan imala je i jasan stav o antifašizmu, kako je opraštajući se od nje kao njezina bivša učenica, ali i prijateljica kazala novinarka Marija Lončar.
- Ne treba o tome šutjeti, treba reći. Antifašizam za profesoricu nije bila nikakva ideologija, već civilizacijski doseg. Suprotno od onog što se širilo u dijelu hrvatske politike i društva. To ju je zabrinjavalo i zato je htjela da njena knjiga dođe do što većeg broja čitatelja, osobito mladih jer je u njih uvijek vjerovala - prisjetila se Lončar.
