Slučaj iz naslova ovog teksta samo je jedan od problema na koji su danas pokušali ukazati iz šibenske udruge Aurora koja pomaže osobama oboljenjima od cerebralne paralize i ostalim tjelesnim invalidima. Na štandu nasuprot kazališta informirali su sugrađane o radu udruge i pokušali educirati javnost kako osobe s tjelesnim invaliditetom mogu i hoće bolje i više nego što im se omogućuje. Najveći problem je integriranje u zajednicu, odnosno zapošljavanje takvih osoba, a velika je prepreka i otežan pristup većini važnih institucija i lokacija u gradu.
"Veliki je problem zapošljavanje osoba s tjelesnim invaliditetom, jer građani općenito pa tako i poslodavci imaju jedan vid predrasuda prema takvim ljudima i automatski kad ih vide zaključuju da ti ljudi ne mogu sudjelovati u normalnom životu. Ali moraju znati da su svi naši članovi udruge mentalno zdravi ljudi koji su zarobljeni u tijelu koje ima bitna ograničenja, ali da su sposobni za obavljati puno korisnih stvari." kaže nam Neda Grubelić, predsjednica Udruge.
A onda smo u razgovoru s Marijanom Rajić, koordinatoricom Udruge saznali nešto što definitivno spada u rubriku "Na rubu pameti".
"Ljudima s tjelesnim invaliditetom nije osiguran pristup u većini gradskih i državnih institucija. Evo samo za primjer, Ured za invalide nema odgovarajuće arhitektonsko rješenje da invalidi u kolicima mogu nesmetano ući. Uz to ne mogu ni na sud, ni u Centar za socijalnu skrb, škole, ambulante... O nekulturi vozača da ne govorim. Uz to rijetko koji nogostupi imaju pristup za osobe u kolicima, jedino ovih novih par uređenih cesta" priča nam Marijana o velikim problemima njihovih štićenika.
Samo tri škole u Šibeniku imaju osiguran pristup za djecu sa tjelesnim invaliditetom, zgrada Gimnazije, nova Tehnička škola i OŠ Meterize. Julija je 15-godišnjakinja koja boluje od cerebralne paralize i ove godine je upisala prvi razred Ekonomske škole. Saznali smo na koje ona probleme nailazi u svom kretanju Šibenikom.
"Moja škola ima uređen pristup za ljude u kolicima i nemam problema s dolaskom do razreda i pračanjem nastave. Prijatelji iz razreda su uvijek spremni za pomoći i dosta mi olakšavaju boravak u školi. Ali naprimjer ako želim izaći s prijateljicama vanka u neki kafić i slično, ni jedan nema rampu za kolica, tako da ja onda moram sjediti vanka, što nije baš prikladno sad kad dolaze zimski dani, kiša i hladnoća. Uz to, uvijek netko od odraslih mora biti uz mene da mi pomogne pri ulasku i izlasku iz kafića ili klubova u gradu" priča nam simpatična Julija.
Udruga Aurora osnovana je prije dvije godine i to od prvenstveno roditelja djece sa tjelesnim invaliditetom. Broji oko 20-ak većinom mladih štićenika od 4 do 22 godine. Cilj udruge je senzibiliranje javnosti o potrebama osoba s invaliditetom, pomoć roditeljima te osmišljavanje kako živote njihovih članova učiniti lakšima. Priznaju kako im je veliki problem ne imanje adekvatnog prostora za njihov rad i apeliraju na Grad Šibenik da im pomogne u koliko je u mogućnosti.
