Tridesetih godina 20. stoljeća turisti iz Slovenije i Srbije, gosti iz Zagreba, dalmatinski gurmani iz Splita pa i tada još uvijek talijanskog grada Zadra, dolazili su u Šibenik da bi, uz ostalo, guštali i u šibenskim ćevapčićima koje su u Kraljevini Jugoslaviji titulirali carevima među ćevapčićima kojima nema ravna od Makedonije do Slovenije. Šibenski su ćevapčići bili na tako dobrom glasu da su ugostitelji zapošljavali vodiče koji su su mula Krke i željezničke stanice k njima dovodili goste koji su u Šibenik doputovali brodom ili vlakom. Ti gosti bili su uočljivi među običnim turistima i putnica, šalili su se Šibenčani, jer bi čim izađu iz vagona ili siđu s broda digli glavu i njuškali zrak da bi odmah pošli za mirisom pečenja i ćevapčića.
Uz šibenske ćevapčiće pilo se šibensko crno vino poznato kao šibenski specijal. Šibenski specijal vjerojatno je bio kupažadvaju ili više vrsta šibenskih vina. Kojih i u kojim omjerima, na žalost nije poznato.
No, što su bili šibenski ćevapčići i po čemu su se razlikovali od tuzlanskih, sarajevskih, banjalučkih, beogradskih, slovenskih i makedonskih, nije bilo nikakvih pisanih tragova pa postali mit i velika gastronomska misterija koja je konačno riješena.
Zagonetku šibenskih ćevapčića s titulom careva među ćevapčićima 2020. godine prvi je počeo otključavati Marijo Šperanda u svojoj knjizi Iz obiteljske kuvarice, a 2023. godine pojavile su se i zabilješke o šibenskim ćevapčićima u rukopisnoj ostavštini Đorđa Miliše, hrvatskog novinara i uznika jasenovačkog konc logora, Šibenčanina tragične sudbine. On šibenske ćevapčiće spominje tek uzgred no iz njegovih zapisa ipak se vide sastojci od kojih su pravljeni.
Više pročitajte u novom broju intenetskog časopisa Volim Šibenik
