Datum objave: 30. Srpanj 2020

OŽIVJELI SMO MALU LOŽU HOĆE LI I KUMPRAVENDAVANJE / Znate li priču o šibenskim kumpravendama i njihovim moćnim glasovima?

Diana Ferić
Diana Ferić

Mala loža u Šibeniku odnedavno je oživljena i  prodajom voća i povrća čime je otvOren prostor za neke nove, moderne šibenske kumpraverde jer bilo bi šteta da se ne obnovi i "šibenska umjetnost kumpravedavanja". A tu se ima što reći!

Riječ kumpravenda malo je teže naći u rječnicima starih šibenskih riječi, a izraz kumpravendavanja ne spominje gotovo nitko od šibenskih sakupljača starih riječi i arhaičnih lokalnih izraza. Primjerice u prebogatom „Dalmatinskom pučkom ričniku našeg kraja“ Lovre Vlahova koji je brojem riječi najbogatiji, kumpravendi i kumpravendavanja uopće nema. Riječ kumpravenda spominje tek sakupljač i tumač starih riječi Joško Trlaja i pravilno je „prevodi“ kao piljarica, (pre)prodavačica voća i povrća. U rječnicima starih splitskih riječi, pa i sličnim rječnicima drugih gradova južne Dalmacije, riječ kumpravenda je sasvim uobičajena, ali izraz, točnije rečeno glagol, kumpravendavanje ne spominje se nigdje pa to tekst iz 1910. godine o šibenskim kumpravendama i njihovom umijeću kumpravendavanja po kojem su bile nadaleko poznate i slavne, čini još zanimljivijim i vrjednijim.

 

 Šibenska umjetnost kumpravendavanja

Anonimni autor, a mi pretpostavljamo da je riječ o splitskom piscu Marinu Begi, o šibenskim kumpravendama i njihovim moćnim glasovima piše ovako:

Tko ne zna, kako izgleda u očima iskrnje, neka pođe na Trg sv. Ivana u Šibeniku, gdje šibenske preprodavačice nude svoju robu. Ništa ne može izmaći njihovim očima. One sve vide i sve čuju, a što je najvažnije, one viču u vas glas za čovjekom što je i kakav je: -Vidi mu glave ko varićak! A čelo? Taman prilipit oglas za inkanat! Pa šta njuška onim rilom! Efao ga ka otrovan! Ej ti, kupit ja­ja! Vraga će on kupit! Odnio ga đava! Al je doša kupovat, doša je njušit! Vidi ga, ih...kakvi je! Ej ti, oš jabuka? Neš? Gdje su jabuke za tebe! Ovake nis ni­kad ni vidio ovake! Tikava, tikava! Ej ti, oš tikava?

To što i kako čine prava je umjetnost kumpravendavanja i ima je takve samo u Šibeniku. Niko se sa šibenskim kumpravendama ne može nosit u moći i glasnoći kumpravendavanja. 

 Lju­di s njima zbijaju šale i smatraju ih mu­škarcima

Šibenik je leglo kumpravenda. Kumpravende šibenske poznate su na daleko i široko, one su najpoznatije ličnosti ne samo u Šibeniku,već i u Kninu, Drnišu, Skradinu i drugim okolišnim mjestima. Lako ih je prepoznati po crvenim bječvama, neobičnoj širini, brzim i odvažnim kretnjama, ali najbolje se raspoznaju po jakom baritonu, kojim mogu nadglasati čitavo sajmište.

Sve oživi, gdje se pojavi šibenska kumpravenda. Lju­di najrađe s njima zbijaju šale jer smatraju ih mu­škarcima, a i one same vide u ženi stvorenje koje njima, kumpravendama, nije ravno. Preprodavačica šibenska, kad govori, govori čitavim svojim bićem, ispruža vrat, nagne tijelo napred, noge kao da su joj zabodene u zemlji, a dlanove neprestano okreće prema onome s kim razgovara i pokazuje bijele zube: -Toga ti, ajmo se po’rvat ! Lako tebi junačit se! Četiri takova sakrit ću u kotule! Dođe li žandar, ne boj se imaš ti gdje pobjeć!

Na Trgu sv. Ivana dosta je jednu kumpravendu zapitati za cijenu ove ili one stvari, da sve druge graknu koliko ih grlo nosi : -Amo u mene! Amo dodji! Šta ’š tamo! Amo jaja! Ne valjaju njezina! Ka ni ona! Amo! Amooo!

Vika se povećava sve dok traje pogađanje, a stiša se istom kad je pogodba gotova. Čovjek odalečujuć se ima šta vidjeti, sve kumpravende opet prijateljski razgovaraju međusobno, a ona kod koje je kupio, primjećuje za njim: -Koga će mu vraga ona jaja kad niš ne valjaju? !

Mare Mulica iz „Velog mista“

Je li ova priča o autohtonim urnebesnim šibenskim kumpravendama istinita?  Ne samo što je istinita nego svatko tko je ikada gledao slavnu  televizijsku seriju „Velo misto“ zna kako su one izgledale, kako su se svađale, kakav su oštar jezik i kakve su moćne glasine imale. U toj seriji ovjekovječila ih je izvanredna šibenska glumica Ines Fančović, koja je po ulozi Mare Mulice popularna i danas iako je umrla 2011. godine. Ines jednu od glavnih junakinja „Velog mista“ Maru Mulicu, moglo bi se reći, uopće ne glumi. Ona tako vjerno oponaša neku od šibenskih kumpravendi koju je vjerojatno poznavala i tako je u toj ulozi uvjerljiva, tako autentična da uopće ne moramo zamišljati kako su izgledale ni kakve su bile šibenske kumpravende ni kako je zvučala njihova umjetnost kumpravendavanja. Tekst o njima iz 1910. godine, nema nikakve sumnje, autentičan je, a to što ih u svom „Velom mistu“ opisuje i Miljenko Smoje, dokazuje da je njihova slava bila velika i trajna.

 Nezaboravna Šibenčanka Ines Fančović

Kazališna, televizijska i filmska glumica glumica Ines Fančović, rođena je 1925. godine u Šibeniku. Scensku karijeru počela je kao operna pjevačica u Splitu, a na glumu se prebacila silom prilika nakon teške upale grla. Na počecima karijere, kada je bila udata za Miljenka Smoju, glumila je u kazalištima u Šibeniku, Splitu i Osijeku. Na poziv Jurislava Korenića 1960. godine prihvatila je angažman u Sarajevu u kojem je ostala do kraja života. Sarajevo je pamti kao glumicu, ali još više kao hrabru i dostojanstvu ženu koja tijekom rata nije htjela ni na trenutak napustiti opkoljeno Sarajevo. Ostala je u gradu tijekom cijele četverogodišnje opsade i glumila u predstavi “Čekajući Godota” koju je usred ratnog pakla režirala slavna Susan Sontag. Osim po ulozi Mare Mulice, temperamentne kumpravende koja oporim altom komentira ljudsku narav i sa svima se kontreštava, po kojoj će zasigurno biti zapamćena, Ines Fančović je imala zapažene uloge i u nizu drugih televizijskih serija, a glumila je i u brojnim filmovima, među ostalima i u nekim od najboljih filmova koji su snimljeni u bivšoj Jugoslaviji, Kozomarinim “Vranama”, te Babajinom “Izgubljenom zavičaju”. Bilo bi lijepo da Ines ne bude zaboravljena ni svom u rodnom Šibeniku.   

Iz kategorije: Spomenar