Sedamnaestogodišnji Šibenčanin, učenik 6. razreda gimnazije Arsen Dedić objavio je svoju prvu pjesmu koja je privukla pozornost svojom ljepotom i vješto sročenim stihovima. Dedić je oduševio i odličnim poznavanjem šibenskog govora. Jedina primjedbu na njegovu izvrsnu pjesmu iznijeli su neki gimnazijski profesori. Oni su mu, uz pohvale, prigovorili što on, dječak u cvijetu mladosti piše stihove o starom čovjeku u prvom licu jednine. Pjesma "Ispovist starog čovika" objavljena je 1955. godine u "Šibenskom listu", a izabrao ju je glavni i odgovorni urednik tog gradskog tjednika Nikola Bego:
ISPOVIST STAROG ČOVIKA
Začeja san se na stinju,
nika u škrapi zaliven slanom
i nisa ima posteju nego škrinju.
Bija san bos i trča s dicon,
(i u snu me je bola drača)
ija san drvenom žlicom,
o, nika dosta plača!
Čeka san novo vrime,
dosta je bilo jada,
onda smo sijali sime
da više ne bude glada.
Pjesma "Ispovist starog čovika" iznimno je važna kao kamen temeljac na kojem je pjesnik, kantautor i skladatelj Arsen Dedić, stvorio golemi umjetnički opus neprocjenjive vrijednosti i značaja velikim dijelom sazdan upravo od šibenskog jezičnog idioma, najvećim dijelom pretočen u šibensku glazbeni izričaj koji se identificira kao suvremena klapska pjesma.
