Datum objave: 20. Svibanj 2020

POGLED U PROŠLOST / Priprema za kupališnu sezonu na Jadriji 1924. godine i polemika oko depilacije određenih dijelova tijela

Diana Ferić
Diana Ferić

Pred nama je kupališna sezona. Gradsko kupalište Jadrija mada još ne sasma i po planu dovršeno već se naslućuje kao naturalna kazališna kategorija prostora iz­među kopna i mora na kojoj se događa anomalijska scena dinamike odnosa između nu­žde javnog morala i narečene potrebe za liberalnom eksplicitnošću prikaza tjele­sne anatomije u žena, a ništa manje i muževa, šibenskih Narcisa zaljubljenih u vla­stite odraze razgoljena torza.

Predstojeća kupališna sezona naročito je delikatna jer već predvidivo puna dva mjeseca prije otvaranja natura problem održanja ćudorednosti. Opravdanosti za­brinutosti učinak je navade eksplicitne depilacije opisno nestandardiziranih tjelesnih mjesta. Moda rečene depilacije, u naravi čupanja i brijanja obraslih dijelova ljudskog, a osobito ženskog tijela doprla je do ovdašnjih žala, spruda,vala i pržina još prošlog ljeta ali se nije očitovala tako naglašeno ugrozno kao u najavama ovo­godišnje kupališne sezone jer se sputala odozgo i odozdo na granični pojas mo­guće ćudoredne tolerancije. Sada su ti granični pojasi ugroženi i iz čvrste zone ulaze u nesigurni prostor tjelesnih krajolika što podjednako zabrinjava dušobriž­nike javnog morala kao i estete ljudskih potreba. Potonji se pitaju eliminira li moda depilacije čar stvarnih tjelesnih krajolika u segmentu sezonskih kupališnih aktivnosti i potire li ta kozmetička novost čulne prostore fantazije kao supstance života?

 

Kupalište koje nam leksika određuje kao dio obale pogodan za kupanje i izlaganje suncu i na

kojem čovjek ostvaruje svoju prirodnu zdravstvenu potrebu za kontaktiranje s morem kroz koju on kroz svoju kožu apsorbira korisne elemente. Seriozne promjene u određenju kupališta ukazale su se s osvitom modernih vremena kada su se ona pod raznim uplivima počela pretvarati u scenu pa k tome i u kulturne arene na ko­jima se kao klice uspješno razmnožavaju i niski nagoni. Kupališta se sve više uka­zuju kao pogodna zona prilagođena onim ljudskim potrebama koji bi prema prin­cipima morala morali ostati osobni i nipošto se ne bi smjeli iznositi na scenu u smislu hvalisanja tjelesnim isticanjem i propagande intime u cilju privlačenja spol­nih partnera.

Kupalište se pod tim pritiskom mode i posebno upitno progresivnog pokreta ženske emancipacije s prihvatljive granice solidnog ćudoređa i ustezanja od provokativnog prikazivanja tjelesnih krajolika, pomiču prema toleriranim bludilištima gdje se javno i zorno čak nikakvom formom prikriveno, očima konzumira i eksplicitno radi sve ono što se događa iza zidova i zastora bludilišta i bračnih ložnica.

 

U ovom trenu kada se pripremamo za novu kupališnu sezonu nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti kuda će nas to kao uljuđenu zajednicu odvesti. Hoće li, moguće je smjelo upitati, će s depilacijom nestandardiziranih opisnih mjesta doći ne samo do ugroze čari tjelesnih krajolika, nego i do općeg uklanjanja kupališne odjeće pri čemu će se netragom izgubiti svaki smisao ljubavi i ljubavne žudnje i posvećenih rituala praktičnih spolnih vještina? Ili će biti da su u pravu oni koji tvrde da su kupališta ona mjesta na kojima svatko za sebe može ostvariti svoju ideju raja u kojem su privremeno i svrsishodno suspregnuta uobičajena pravila ponašanja u cilju reprezentiranja onog što je zbiljsko, ali se s nepotrebno s moralnog aspekta suspreže?

Šibenik, travanj 1924.

Uoči četvrte kupališne sezone na Jadriji

Tekst anonimnog autora.

Iz kategorije: Spomenar