Aktualni štrajk prosvjetnih radnika žestoko potresa Hrvatsku, a Dalmaciju je prije stotinjak godina u temeljima uzdrmao veliki štrajk rudara u rudnicima ugljena u Siveriću i Velušiću. Rudari su često obustavljali rad zbog groznih uvjeta rada i života u rudnicima, a još češće zbog niskih plaća. Štrajk do kojeg je došlo 1924. godine posebno je zanimljiv zbog toga što su rudari zahtijevali plaće koje će biti veće od vrijednosti kalorija koje potroše kopajući ugljen. Organizatori štrajka izračunali su da rudar s nadnicom (naknadom za dnevni rad) koja je iznosila 28 dinara, ne može kupiti dovoljno hrane kako bi u svoje tijelo unio onoliko kalorija koliko će ih potrošiti radeći u rudniku. Radilo se dakle o tomu da rudari radeći u rudniku nisu mogli zaraditi ni toliko da bi pokrili ono što tijekom dana pojedu. U takvoj situaciji tražili su povećanje plaća za 30 i 40 posto te neke poboljšice u pogledu uslova rada.
Štrajkaši su u svojim zahtjevima predočili i konkretne podatke. Izračunali su da rudar prosječno težak 70 kilograma mora unijeti u svoj organizam 3326 kalorija kako bi mogao raditi. S nadnicom od 28 dinara rudar, izračunali su, može kupiti hranu koja ima 2300 do 2500 kalorija. Povećanje nadnice od 30 do 40 posto zahtijevano je zato da rudari ne umiru od gladi dok rade i da bi im preostalo za uzdržavanje obitelji. Štrajkom je tražena nadnica koju su štrajkaši nazvali vitalnom tj. životnom, nužnom za opstanak od danas do sutra. Nadnica zbog koje su štrajkali nazvana je gladnom nadnicom, a poslodavci su upozoreni da rudari radeći u njihovim rudnicima jedu sami sebe.
Štrajk rudara u Velušiću i Siveriću bio je podržan u Šibeniku iako su zbog njega trpjeli zaposlenici u šibenskim poduzećima i luci. Iz Šibenika je rudarima poslana poruka: naše su simpatije na vašoj strani, a od šibenske policije je zahtijevano da štrajkaše ne progoni i ne maltretira.
