Šibenčani koji su kupili najmodernije televizijske prijemnike, pokušavaju ih prodati u pola cijene jer na njima ne mogu gledati nikakav program
Problem je u tome što emitiranje programa kojeg žele gledati još nije počelo pa na njihovim skupim ekranima nema ničega osim "snijega", a iz zvučnika se čuje samo iritirajući šum. Razočarane Šibenčane nije umirila informacija da će emitiranje programa početi za godinu dana, 15. siječnja 1963. godine.
Vijest da će se i u Šibeniku moći gledati program televizije Zagreb odjeknula je još u rujnu 1961. godine. Šibenčani su bili oduševljeni pa su svi koji su si to mogli priuštiti požurili nabaviti televizijske prijemnike. Nabavljali su ih preko pomoraca i na razne načine dovozili iz Italije, a sretniji su se domogli i aparata domaće proizvodnje. Strpljivo su čekali početak emitiranja domaćeg programa, ali ništa se nije događalo. Konačno im je prekipjelo pa su se počeli žaliti "društveno političkim organizacijama". Situacija je za socijalističku vlast postala vrlo neugodna, a rješenja nije bilo. Konačno, na današnji dan 15.siječnja 1962. godine objavljena je radosna vijest: Šibenčani će domaći TV program moći vidjeti najkasnije 15. siječnja 1963. godine, dakle za godinu dana. Očekivalo se da će do tada biti završena izgradnja odašiljača i repetitora na Ćelavcu.
Na pitanje zašto izgradnja relejne stanice na Ćelavcu kasni, direktor programa Radio - televizije Zagreb Dušan Štrbac, odgovorio je je da je do zastoja došlo zato što Šibenik nije uplatio svoj dio sredstava za nabavu i instaliranje opreme.
Šibenčani su bili razočarani, ali ipak nisu prodali svoje televizore jer su pomoću raznih antena i pojačivača signala mogli gledati program televizijskih postaja iz susjedne Italije. Prijem je ovisio o vremenskim prilikama, a koliko toliko dobra slika mogla se "uhvatiti" i do 40 dana godišnje.
P.S.
U Hrvatskoj je emitiranje televizijskog programa počelo 1956. godine, što znači da su Šibenčani domaću televiziju prvi puta mogli vidjeti tek nakon sedam godina čekanja.
