Sedmi kontinent kao projekt koji je treba biti realiziran na otoku Kaknu i za koji su već bile počele pripreme napušten je jer je u turbulentno vrijeme Hrvatskog proljeća bio žrtva i proglašen je neprijateljem socijalističke Jugoslavije, kako je u svojim memoarima koje je prije nekoliko godina objavio u časopisu "Šibenik tim" oktrio prof. Ivo Livaković, najveći živući šibenski intelektualac. Evo što je ispričao:
Ideja Sedmog kontineta rodila se na MDF-u 1969. godine. Njen autor je bio Jure Lušić, Rogozničanin koji je tada bio direktor Željezničarske škole u Beogradu. On je sve to osmislio i jako se osobno angažirao. Sudjelovao je i u izboru otoka Kakna za stvaranje Sedmog kontinenta. Ta ideja zatekla me je na dužnosti potpredsjednika općine Šibenik. Odmah mi se svidjela pa sam je podržao i dao na sjednicu Skupštine koja ju je jednoglasno prihvatila. Sve je krenulo kako treba. Formiran je inicijativni odbor. Ideja je naišla na podršku najviših državnih foruma bivše Jugoslavije, doživjela je veliki odjek u mnogim zemljama, a prihvatio ju je i UN. Ali došla je 1972. godina. Počeo je obračun s Hrvatskim proljećem. Zbog hrvatskog nacionalizma i ja sam progonjen, a jedan od mojih sedam smrtnih grijeha bio je i taj da ja, smatrali su komunisti, preko ideje Sedmog kontinenta otvaram vrata za prodor ideja trulog kapitalizma i buržoaskih svjetonazora u socijalističku Jugoslaviju. U novinama su me napadali da sam tvrđavu sv. Nikole dao Josephini Baker (titulirali su je bjelosvjetskom plesačicom) da ona u njoj osnuje svoj muzej. Neki prijatelji čudili su se da sam kao intelektualac upao u klopku Jopspehine Baker. Uvjeravao sam ih da govore besmislice jer je Josephina ipak ambasadorica UNICEF-a i da sigurno postoje valjani razlozi kako je zaslužila tu veliku počast, ali malo tko je to želio čuti. Kao takvu ja sam je uvažavao i poštovao. Svakako sam želio da ona dođe u Šibenik što se ubrzo i ostvarilo.
Strašna šansa Šibenika
Na mene je Josephine Baker ostavila izvanredno pozitivan dojam. Pričala mi je potanko o svakom od svoje brojne posvojene djece. Najviše mi se svidjelo to što ona kao crnkinja nije imala nikakvih rasnih predrasuda. Pričala mi je i o svom životu. U Šibenik je na moj poziv dolazila dva puta, a nakon 1972, godine prigrabio ju je Dječji festival koji je organizirao njen treći dolazak u naš grad.
Kako sam došao do Josephine Baker? Ključna je bila ideja Sedmog kontinenta. Poslali smo pismo U Tantu, tadašnjem generalnom sekretaru UN-a i izvijestili ga kako napreduje osnivanje klubova i podružnica Sedmog kontinenta po svijetu u čemu smo imali puno uspjeha, a on je u Šibenik poslao veleposlanicu UNICEF-a Josephine Baker. Gotovo u isto vrijeme javio nam se glavni grad Japana Tokio koji je Šibeniku nudio niz dragocjenih projekata za realizaciju te ideje i to besplatno, a Norvežani su do otoka Kakna postavili podmorski električni kabel i izgradili trafo stanicu na njemu. Sedmi kontinent je izazvao veliku pozornost u svijetu. Bila je to jedna od najvećih ideja i najboljih prilika Šibenika. Strašna šansa Šibenika da se afirmira i razvije. Na elaboratu 7. kontinena radili su pored mene mnogi poznati pedagozi, sociolozi, javni i kulturni djelatnici Ivo Mihobvilović, Emil Paravina, Danica Nola i drugi. Lušić je ideju donio, a mi smo je uobličili. Ja sam bio glavni operativac i predsjednik Jugoslavenskog odbora Sedmog kontinenta u kojem su sjedili pomno izabrani članovi među kojima su bili nobelovac Ivo Andrić, potpredsjednik SFR Jugoslavije Koča Popović, uglednik Leo Mates, visoki jugoslavenski državni i partijski dužnosnik Rodoljub Čolaković... Osjećao sam svim svojim bićem veličinu i vrijednost te duboko humane zamisli čiji je jedini cilj bila dobrobit djece Šibenika, Hrvatske, Jugoslavije i svijeta. S Miloradom Alićem razrađivali smo njegov vizualni identitet. Tiskali smo i jednu promidžbenu knjigu. Ideja je bila privlačna mnogim umjetnicima i intelektualcima. Šibenik je imao jedinstvenu šansu postati istinska metropola djece svijeta. Ali ta divna velika ideja odjednom je postala jednim od mojih sedam smrtnih (nacionalističkih) grijeha!
Bizarne optužbe i podmetanja
Ja sam dakle bio predsjednik Jugoslavenskog odbora, a s obzirom na njegov sastav bila je zaista bizarna optužba da sam promicanjem ideje dječjeg kontinenta otvarao prostor za infiltraciju buržoasko – kapitalističkih ideja u socijalističku Jugoslaviju. Jedan od razumnih ljudi u tim trenucima bio je načelnik šibenske policije Krste Maćo Lambaša. On je izvanredno trezveno i pošteno reagirao u tim opasnim trenucima. Recimo on je najviše zaslužan i za smirivanje neugodnog incidenta s Kočom Popovićem koji se dogodio u Raslini. Koča je u Tribunju imao kuću za odmor koju je kasnije prodao kompozitoru i dirigentu Borisu Papandopulu. Tu se zatekao na odmoru 1971. godine. Jednoga dana otišao je na večeru u Raslinu. Sjedio je za stolom u restoranu u kojem je omladina pjevala hrvatske pjesme. Bili su to mladi ljudi iz, mislim, Australije ali podrijetlom iz Rasline. Oni su, kako se tada govorilo, hrvatovali pjevajući Vilu Velebita. Koči je to išlo na živce. Bio je bijesan. Demonstrativno je napustio restoran i bio je na pomolu veliki skandal jer on i inače nije bio bilo tko, a tada je bio već i Titov zamjenik, potpredsjednik SFRJ. Naredio je da se provede istraga. Digao je na noge miliciju. Vlatko Mrša, Maćio Lambaša i ja bili smo delegacija koja je išla kod Koče u Tribunj izgladiti situaciju. Pokušavali smo na sve načine udobrovoljiti ga i ublažiti incident. Uspjeli smo ga smiriti jer je on namjeravao intervenirati na najvišim razinama. Tu je od najveće koristi bio Maćo Lambaša. On je odmah poduzeo mjere kao šef policije. Ne znam što je sve radio ali je skandal izbjegnut. Mrša i ja smo tada Koču Popovića pozvali da bude član Jugoslavenskog odbora za Sedmi kontinent. Pristao je. A onda 1972. godine SUBNOR i šibenski komunisti kažu da ja kao hrvatski nacionalista koristim tu ideju Sedmog kontinenta kao poligon za infiltraciju kapitalizma u socijalističku Jugoslaviju! Ja sam i to preživio, ali Sedmi kontinent nije. Ta je ideja jedna od najvećih nepravednih žrtava obračuna s Hrvatskim proljećem.
Memoare prof. Livakovića možete pročitati i 12.,13, i 14 broju časopisa Šibenik tim koji možete naručiti na mob:099 7333629 ili nabaviti u knjižari Matica u Šibeniku.
