.U Šibeniku 1911. godine organizirana prva, a možda i jedinu pobuna protiv vlasnika kavana u tadašnjoj Europi. Nakon javnog prosvjeda i pisma općinskoj vlasti, Šibenčani su proglasili bojkot kavana do ispunjenja njihovih zahtjeva. Do pobune nije došlo zbog loše kave ili neprimjerenih usluga nego zbog neurednih sanitarnih čvorova, odnosno kako se to tada eksplicitno zvalo, klozeta. Organizatori pobune od gradske vlasti i policije zahtijevali su poduzimanje oštrih mjera i rigorozne kazne za vlasnike kavana, ako ne urede klozete u svojim kavanama u skladu s „higijenskim zahtjevima i uljudbenim standardima našeg vremena“. Prosvjed je bio opravdan jer su tadašnje novine pisale kako Šibenčani „izbjegavaju kavane zbog nepodnošljivog smrada i straha da bi zbog neurednih sanitarnih čvorova mogli biti zaraženi kolerom“.
Svestrani Milovan Zoričić
Jedan od najvećih i najupornijih promicatelja i zagovornika šibenskog projekta izgradnje „Sedmog kontinenta“, kontinenta sve djece svijeta na otoku Kaknu, bio je Milovan Zoričić (1884. - 1971.), autor prvih hrvatskih pravila nogometne igre? Njegovo zalaganje za ostvarenje te ideje imalo je posebnu vrijednost jer je on kao član Međunarodne vlade Lige naroda, predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske i Međunarodnog suda pravde u Haagu, imao veliki ugled i golem utjecaj u svijetu. Zoričić je bio Prvi predsjednik Saveza lovačkih društava Hrvatske i Slavonije, prvi tajnik prvog Hrvatskog sportskog saveza 1909. godine i prvi predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza te s Hinkom Wurthom, prvi selektor prve (neslužbene) nogometne reprezentacije Hrvatske 1907. godine. Zoričić je 1908. godine s engleskog na hrvatski preveo i tiskao „Pravila nogometne igre“ koja je Hrvatski športski savez proglasio službenim pravilima nogometne igre u Hrvatskoj.
Oglas Artura Grimanija iz 1911. godine
Artur Grimani 1911. godine otvorio u Šibeniku prvu prodavaonicu gramofonskih ploča, punih 13 godina prije nego što je u Hrvatskoj pokrenuta proizvodnja gramofonskih ploča. Do 1938. godine na cijelom području tadašnje Kraljevine Jugoslavije godišnja proizvodnja gramofonskih ploča bila je manja od 15000 primjeraka, a do Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji postojalo je manje od 10000 gramofona. Grimani je u takvim okolnostima u Šibeniku uspješno tržio gramofonske ploče punih 30 godina. U njegovoj trgovini mogle su se naći gramofonske ploče proizvedene u Italiji, Austriji i Njemačkoj, a osim klasične glazbe imao je i ažurnu ponudu šlagera. Kupci gramofonskih ploča bili su uglavnom ugledni šibenski liječnici, trgovci i odvjetnici.
