Liječnici su sve donedavno važili kao elitisti, skoro kao kasta koja je bila vezana isključivo za svoj posao, ali vremena se mijenjaju. Sve veći broj njih koji rade u šibenskoj bolnici okreće se iz hobija, ali i tradicije, poljoprivredi, najčešće maslinarstvu. Šibenski kirurg Nino Brajković od 2020. godine živi u Donjem polju gdje je na djedovini svoje supruge Kate, glavne sestre na Hitnom prijemu, izgradio kuću, uredio maslinike i vrt u kojem uzgajaju sve povrće koje im u domaćinstvu treba, a prije toga je počeo raditi u masliniku svog djeda u Dubravicama. „Dobro došli u ovaj mali pitomi kraj, zaseok Tarići predgrađe Šibenika, destinaciju koja je bila jako dobro poznata u povijesti jer su stari Šibenčani ovdje imali svoja polja”, riječi su kojima nas je dočekao u svom domu odmah pokazujući da mu je stalo do promocije tradicije tog područja koji je odabrao za svoj dom. „Moja supruga je odavde i mi smo odlučili da nećemo živjeti u gradu, u nekom stanu u neboderu nego da ćemo ovdje napraviti kuću gdje imamo svoju zemlju. Bio je to neposredno prije koronakrize. Dolazili smo tu i prije, kod Katine mame i uvijek smo bili u nekim poljoprivrednim radovima. Oboje potičemo sa sela tako da nam rad u polju, masliniku ili u vrtlu nije bio stran. amo smo nastavili jednu obiteljsku tradiciju koja je bila malo zapostavljena”, objašnjava dr. Brajković, a želja mu je da to što radi nastavi barem jedno od njegove troje djece. Priznaje da ga kroz osnovnu i srednju školu baš rad na zemlji nije privlačio, ali kako su godine dolazile nešto se promijenilo. „Ja sam i liječnik juniorske nogometne reprezentacije i puno sam s njima putovao.Shvatio sam da su vinske ceste postale moderne i da se o vinu priča na svim poslovnim sastancima. Zainteresirao sam se za to i završio sam tečaj za somelijere pa još jedan, a vino je postalo vrlo bitan dio našeg obiteljskog stola.Masline su došle naknadno, nakon što sam naslijedio maslinik u Dubravicama koji je moj otac naslijedio od mog djeda. Srce mi je navodilo na to da nastavim gdje su oni stali, ali nije mi odgovaralo to kako su te maslinike održavali. Sve sam masline srezao da ih možeš normalno brati. Nisam išao na kvantitet nego na kvalitet. Maslinik u Dubravicama je bio vrlo gust pa sam 20 stabala maslina presadio na zemlju u Donjem polju i uspio sam. Iskopao sam rupe, gnjojio i na kraju ih presadio. Maslina je Božje drvo i brzo se oporavlja”, kaže on. Osim maslinika imaju i svoj vrt u kojem uzgajaju sve vrste sezonskog povrća uz vlastito navodnjavanje kap po kap. U maslnicima u Dubravicama i u Donjem polju ima 100 uzorno obrađenih maslina.. Svoje ulje daje na analizu i na natjecanjima maslinara i do sada je osvojio više od 20 medalja. „Uvijek me je zanimao takmičarski duh, da usporedim ovo što radim s drugima, moram jednostavno svoj produkt usporediti s boljima od sebe. Te manifestacije maslinara su dobre jer su edukacije i takmičenja. Nagrada za uloženi rad i diploma mene ispunjava. Ja uzgajam samo autohtone masline i sada mi je cilj uz oblicu zasaditi i krvavicu koja je u Dubravicama autohtona sorta”, ističe Brajković. Ne zaboravlja spomenuti da je maslinarstvo postalo hobi mnogim njegovim kolegama u šibenskoj bolnici i počinje nabrajati – dr. Blaće, dr. Alfier, dr. Madžar, dr. Jakelić, dr. Aleksić. Dr. Gulam ... „To je postalo nešto što je hobi, ali i što daje neku korist. Mi, kada smo zajedno više ne pričamo o medicini nego o maslinama - tko što ima, kada ih beremo, koliko smo dobili ulja, s čim ih prskamo ...”, otkriva dr. Brajković dok nam s ponosom u podrumu svoje kuće pokazuje zimnicu koju su Kata i on napravili od povrća iz njihovog vrta ili pak svoju zavidnu vinoteku s brojnim vinima koje dobiva od prijatela na poklon ili ih kupuje na svojim putovanjima.