Glazbeno literarni program Cvijet koji ne vene, održan sinoć u Kući umjetnosti Arsen, bio je posvećen Mladenu Kušecu, hrvatskom novinaru, publicisti i književniku koji je s osobitom radošću i nadahnućem stvarao za djecu. Njegove radijske emisije Tonkica Palonkica frrr..., Bijela vrana, Hihotići, Patuljci pojma nemaju i Sedmi vjetar pamtit će mnogi naraštaji, a ostavio je i dubok stvaralački trag na šibenskom dječjem festivalu kao pjesnik te posebice kroz rad njegove radijske radionice Zujalica.
Program Cvijet koji ne vene, zajedničko je djelo Glazbene škole Ivana Lukačića, Međunarodnog dječjeg festivala, Udruge Tonkica Palonkica Frrr i Udruge prosvjetnih djelatnika Biskup Srećko Badurina. Voditeljice programa bile su Zujalice Lucija Kulić i Antonija Karađole. U dramskom dijelu nastupila je najmlađa Zujalica Bruna Kapeli i Dorian Zovko oživljavajući generacijama dobro poznate lutke papige i psa.
Pjesme Žurba, Pjesma o bojama, Pozdrav, Riječi, Voda…, 10 malih životnih mudrosti Mladena Kušeca čitale su Zujalice i Bijele vrane Niko Ćevid, Marijeta Jadreško, Ana Begonja, Lucija Mileta, Dorian Zovko, Sara Jakšić, a ulomak iz Plavog kaputić Bruna Kapeli. Literarni dio programa uredila je voditeljica Zujalica Maja Bukić Kulaš. U programu su sudjelovali učenici GŠ 'Ivana Lukačića' Šibenik i MA Zagreb, ujedno nekadašnji polaznici MDF radionice “Zujalice”, te “Bijele vrane”, na klaviru Tonka Bukić, Jakov Zmijanović, Karmen Bralić, Tedi Trkulja, te učenik solo pjavanja Stipan Režić, sa svojim profesorima glazbe. Prekrasne izvedbe poznatih velikana poput Čajkovskog, Bacha, Schuberta, Griega bile su prava glazbena poslastica u večeri ispunjenoj emocijama generacija koje su odrastale uz Mladena Kušeca.Autorske pjesme posvećene su Mladenu Kušecu pročitala je mlada šibenska spisateljica, Lucija Zmijanović.
-Zahvaljujem Vama što ste uložili golem trud i veliku, veliku ljubav da našem dragom Mladenu posvetite ovu večer, kazala je kolegica i prijateljica Mladena Kušeca gospođa Lidija Komes, zajedno s njegovim tako poznatim i slavnim Zujalicama i njegovim možda još poznatijim Bijelim vranama. A koliko mi, Mladenove kolegice i kolege u Obrazovnom i dječjem programu Hrvatskoga radija znamo, Mladen je najviše Bijelih vrana snimio upravo u Šibeniku, tijekom godina i godina međunarodnog dječjeg festivala, koji se nije zaustavljao čak ni u najtežim ratnim godinama kad je Šibenik trpio najgora granatiranja, kad je između ostalih „ciljeva“ stradala i kupola ponosne i slavne Šibenske katedrale. Ali, usprkos ratu, Mladen nije prestajao dolaziti u Šibenik, jer imao je zaista dvije velike, možda najveće ljubavi- svoj voljeni Zagreb u kojem se rodio i svoj voljeni Šibenik u kojem su se rodile njegove prekrasne i prepametne Bijele vrane, s kojima je snimao, i njegove prekrasne i prepametne Zujalice, koje su Šibeniku, Hrvatskoj i cijelom svijetu „zujale“ o dječjoj kreativnosti – u pjesama, stihovima, likovnim djelima, igrokazima….o svemu najljepšem što se odvijalo u radionicama Međunarodnog dječjeg šibenskog festivala, koje su pohađali i najmlađi Šibenčani i njihovi prijatelj i vršnjaci iz cijele Hrvatske i inozemstva.
