Krležina Leda, nazvana po Ledi iz grčke mitologije koju je Zeus zaveo u liku Labuda, premijerno je prikazana večeras u HNK Šibenik i prva je predstava koju u ovoj godini i u mandatu novog ravnatelja Jakova Bilića postavilo to kazalište u koprodukciji sa zagrebačkom Gavellom s kojom su već surađivali na predstavi "Kako je počeo rat na mom otoku".
Redatelj i scenograf predstave je Boris Svrtan koji glumi i lik Klanfara, a uz njega su u glumačkom ansamblu i Luka Dragić (Urban), Franka Klarić (Klara), Ivan Jončić (Aurel, slikar trulih naranči), Ivana Gulin (Melita), i Oriana Kunčić (sluškinja i noćna dama). Kostimografiju koja je odlično dočarala doba u kojem se radnja odvija potpisuje Sara Lovrić Caparin, a glazbu Roko Radeljak koji se pojavljuje na sceni sa saksofonom i klarinetom. Riječ je istodobno o komediji i tragediji, komornoj, salonskoj predstavi sa skromnom, ali funkcionalnom scenografijom koju potpuno nose glumci u čemu su se neki bolje, a neki malo lošije snašli no publika je bila uglavnom zadovoljna što je posebno značajno jer riječ je o Krleži koji je dosta težak i o predstavi na kakvu Šibenčani baš nisu navikli. Taj tik teatra im se svidio.
Iako je taj tekst Krleža napisao 1929. godine , aktualan je po mnogo čemu i danas od lika primitivnog Klanfara koji je klasični satrap i agresivac, što dočarava stalno snažno lupanje vrata dok prolazi stanom, do ženskih likova Melite i Klare koje su neslobodne i zlostavljene jer su ekonomski zavisne ili pak umjetnika viteza Urbana koji u svojoj zemlji ne može živjeti od svog umjetničkog rada već je mora napustiti.
U tom ljubavnom peterokutu Urban, Klara, Melita, Aurel, Klanfar toliko živo i bitno utječu jedni na druge da postaju paradigma svih odnosa koji su među ljudima uopće mogući u ovoj kratkoj životnoj igri koju je Krleža naknadno označio kao komediju jedne karnevalske noći iako se ne možemo oteti dojmu da se šibenska publika zapravo smijala na krivim, banalnim mjestima.