Datum objave: 27. Svibanj 2018

Uz Brešanov rođendan:Nisu ga se u Šibeniku sjetili osim u časopisu "Osvit"

Diana Ferić
Diana Ferić

Čekali smo da se Ive Brešana, kada su već izostali Brešanovi svibanjski dani u Šibeniku, službeno u Gradu sjete barem danas, na dan njegovog rođenja. Ali nismo dočekali.
 Ravnateljica HNK Šibenik Maja Trlaja, u kojem je Brešan proveo značajni dio svog radnog vijeka najavila je da će Brešanov svibanj biti obilježen, ali očito ništa od toga. Poznati šibenski glumac Mate Gulin, Brešanov suradnik i prijatelj, nedavno je na HTV- u prozvao svoju bivšu kazališnu kuću zbog takvog odnosa prema Brešanu.


Brešana se sjetilo samo uredništvo časopisa za promociju kulturne i prirodne baštine šibenskog kraja“Osvit“ koji izdaje Ogranaka Matice Hrvatske Šibenik pa u posljednjem broju koji je objavljen krajem travnja posvećuju dva teksta čuvenom književniku, za mnoge generacije šibenskih gimnazijalaca – čuvenom profesoru.

 

 

U tekstu“ Malograđanska recepcija književnog dijela Ive Brešana“ uz ostalo je napisao:“Naglašeni individualistički senzibilitet poput Brešanovog prepoznaje bijedu kojom smo okruženi, reagira na odvratnu ružnoću i ponižavajući glad. Zna da u siromaštvu nema lijepog ponašanja, nemas biranog govora, nema uljuđenosti, nema ni kulture, ni profinjenosti u uživanju , a sukladno tome nema ni životne radosti. Stoga njegovi likovi govore kako govore i reagiraju kako reagiraju, a to čine toliko uvjerljivo da su neki ugledni recenzenti i novinari Brešana, umjesto njegovih likova proglasili psovačem i huliteljem, neuljuđenom osobom što ej još jedna u nizu paradoksa. Brešan je neposlušnik. Neposlušnost je temeljna ljudska vrlina. Neposlušnošću je ostvaren napredak, neposlušnošću, pobunom i utopijom. Oštrica Brešanove pobune usmjerena je na doktrine, dogme, ideologije i vlast bilo koje provenijencije. On polazi od načela da svaka vlast degradira ljude. Degradira na i one na vlasti i one koji su pod njom“.

 

To se može primijeniti i na odnos šibenske institucionalne vlasti prema jednom od najvećih hrvatskih i europskih dramatičara i književnika uopće, prema čovjeku koji je zorno pokazao kako voli svoj grad u kojem je ostao i stvorio velika djela.

 

 

Osvit je objavio i tekst Gordane Cvitan „Što ako maska sraste s licem? ili samom pojavom on postane kanon“ u kojem ona podsjeća na neke intervjue koje je vodila s Brešanom koji joj je bio i profesor filozofije u Gimnaziji kojeg su i kolege na Filozofskom fakultetu prepoznale da im šalje samo dobre studente.

 

„Predmet koji nam je pomagao uvelike mu je pomogao da pomaže učenicima kako se odupirati cenzoru u sebi u društvu koje je tvrdilo da je „sve super i sve za pet“. Profesor skeptik znao je da takvog društva nema, a kad bi ga i bilo mi, njegovi učenici i on s nama nećemo imati sreću biti mu ni blizu. Mnogo bliže bili smo kozaru Đuri s kojim nas je upoznao na Promini na nekoj od peripatetičkih poduka koje je tih godina danomice poduzimao. Ili čudesnim vratolomijama političke pozadine što ih je otvarao u pričama s pokojnim Markom Perišićem“, prisjeća se Gordana Cvitan.
I isječaka iz njezinih razgovora s njim izdvajamo odgovor o tomu kako je kao pisac doživio promjene koje su se događale u Hrvatskoj.

 

„Teško je, zapravo, govoriti o promjenama. Mi polazimo od jedne iluzije da će promjena nazivlja,politike pa čak i društvenog sustava nešto bitno izmijeniti. Ne može se ništa bitno izmijeniti jer ljude nije moguće izmijeniti. Ma kakvu ideologiju dali ljudima ili im ponudili bilo što kao vjeru oni će se unutar toga ponašati isto. Uvijek će u pitanju biti pohlepa. Ako nije pohlepa za novcem kao što je u Nihilistu iz Velike Mlake, onda je to pohlepa za položajem i vlašću ili tko zna čim drugim i to kod nas karakterizira svako društvo pa i svaku vlast“, kazao je Brešan i jasno je zašto je ono što je govorio i napisao danas jednako aktualno i zašto neki namjerno ignoriraju veličinu njegove ličnosti i njegovog opusa.

 

Iz kategorije: Kultura