Datum objave: 10. Ožujak 2018

Izložba braće Brkan:Kada krtol smokava snimljen iz zraka izgleda kao Kornati

Diana Ferić
Diana Ferić

Izložba fotografija braće Brkan iz Zbirke MSU-a (Muzeja suvremene umjetnosti) iz Zagreba pod naslovom „U bliještu sunca“ otvorena je , 9. ožujka, u Muzeju grada Šibenika .

 

Nazvana je po jednoj od najdojmljivijih fotografija na izložbi, koja ujedno i ukoričuje katalog, nastaloj 1965. „gdje je svjetlost iskorištena kao sredstvo dematerijalizacije svakodnevnog, odnosno uobičajenog“. Čak je i naziv fotografije neobičan jer riječ „bliješt“ ne postoji u hrvatskom jeziku, no jasno asocira na blještavilo mediteranskog sunca. Rezultat je nadrealan prostor koji u oku promatrača titra na granici poznatog, no istodobno glorificira mogućnost apstraktnog poretka svijeta, piše kustosica MSU Leila Topić, atorica izložbe i teksta u katalogu.

 

Vodeći publiku od fotografije do fotografije Leila Topić je ukazivala upravo na slojevitost sadržaja svake od njih – ono što je na fotografiji stvarno prikazano zapravo nudi promatraču mogućnost više tumačenja i asocijacija, pa tako „vidimo“ kornatske otoke snimljene iz zraka, a zapravo je riječ o krtolima sa suhim smokvama. Ili: na suhozidu snimljenom odozdo nalazi se kain (lavor) a približavaju mu se ljudske noge. Tijela nema, a promatraču se javlja pomisao da je riječ o nadnaravnom biću. No, to je samo odrezano stablo masline, ali „uhvaćeno“ pod takvim kutem i u takvom kadru da nam otvara neki novi koncept.

 

Neobičan je i naslov - „Gost“. „Napetost fotografiranog nerijetko je potencirana začudnim nazivom fotografija koje djeluju u suglasju ili pak posvemašnjoj oprečnosti s fotografiranim dajući mu dodatnu metaforičku dimenziju.“ Fotografije su rađene analognim aparatom, u crno-bijeloj tehnici, ali vrlo „reduciranom skalom tonova od izrazito duboke crne do isijavajuće bijele boje. Korištenje spomenute ljestvice nijansi osobito je dojmljivo pri postupcima preekspozicije, kao na spomenutoj fotografiji  "U bliještu sunca “, pa je promatračeva prva asocijacija da prikazuje stolice zatrpane snijegom. Ta skromnost u vizualnim sredstvima zapravo pojačava dramatičnost dojma.

 

Uzimajući u obzir društveno-vremenski okvir njihova stvaralaštva, braća Brkan su upravo oslobodili fotografiju tradicionalne uloge pukog dokumenta vremena istodobno nametnuvši izrazito visoke umjetičke standarde. Vrativši se kao mladi ljudi s roditeljima u Zadar početkom Drugog svjetskog rata i preživjevši ratno bombardiranje i siromaštvo poraća, postali su aktivni članovi poslijeratnog zadarskog društva. Ante je radio u općinskoj administraciji, a Zvonimir u Narodnoj banci. Već 1953. Godine braća su postavila prvu izložbu prvo u Zagrebu, a potom u inozemstvu.

 

“ Njihov se rad vremenski podudara i sa stvaranjem grupe EXAT 51. Zapravo je „fascinantno kako su braća Brkan,u vrijeme poslijeratne oskudice i sasvim izvjesne intelektualne izolacije, u doba nepostojanja izlagačko-kritičarskog sustava i kritične umjetnike mase, uspjela stvoriti i objaviti djela nesumnjive antologijske kvalitete, djela koja su označila prijelomni trenutak u hrvatskoj fotografiji te formirala prepoznatljiv fotografski vokabular kasnije nazvan „zadarska fotografska škola, kaže autorica izložbe Leila Topić.

 

 

Iz kategorije: Kultura