Datum objave: 12. Kolovoz 2017

Koncert Bože Vreće na sv. Mihovilu:Anđeoski glas koji je dotaknuo srca i pomilovao dušu

Diana Ferić
Diana Ferić

Možda je, dok ga već u prvoj sevdalinki kojom je otvorio večerašnji koncert pred punom pozornicom na tvrđavi svetog Mihovila nisu čuli kako pjeva, barem dio publike bio opterećen njegovom žensko – muškom dualnošću i emocijama, pričama o nedavnom raskidu s dečkom koji ga je varao ili o tomu u kakvoj će se haljini pojaviti, ali ih je Božo Vrećo svojim nestvarnim, anđeoskim glasom odmah opčinio i pridobio tako da su nakon svake izvedbe  vikali „bravo,bravo!“. Na kraju koncerta su se svi koji su mogli strčali niz gledalište pred binu fotografirajući ga i pozivajući ga da se i nakon bisa vrati na pozornicu. Točno je napisao novinar New York Timesa da je to glas koji „dotiče srca i miluje duše“, glas koji doslovno iscjeljuje, posebno u pjesmi Lejlija koju je sinoć nadahnuto izveo.

No nije samo njegov glas magičan za publiku već je to i njegova neposrednost i iskrenost u komunikaciji. Jer cijelo je vrijeme svoje izvedbe izvornih i novih sevdalinki začinjao svojim iskrenim doživljajima tog trenutka i Šibenika općenito. „Šibenik je divan, krasan, topao grad i doći ću vam sigurno opet. Vi ste divni. Uspostavili smo takvu vezu da se nećemo moći rastati. Joj što je divan ovaj povjetarac na tvrđavi, paše i mojoj haljini" ili pak primjedbe o svojoj "nestašnoj, natapiranoj frizuri"  kojoj povjetarac smeta  “, samo su neke od doskočica kojima je dodatno razgalio publiku. Nije nevažno kazati da je za koncert na tvrđavi svetog Mihovila odabrao crnu, baroknu haljinu s „puf“ rukavima od materijala koji je nalikovao plastici,  a koju je posebno kreirao za tu priliku.


Koncert je počeo  tradicionalnim sevdalinkama da bi mu se ubrzo na pozornici pridružio čovjek kojeg, kako je kazao, obožava- čuveni gitarist Miroslav Tadić. Izveli su premijerno i kompoziciju koju su zajedno napravili. Vrećo je dominirao pozornicom svojim glasom, ali i feminiziranim pokretima i plesom, koji je u trenutcima bio poput flamenka s pokretima kojima je doslovno zavodio svog gosta. U jednoj pjesmi koja govorio o muškarcu koji ostavlja ženu dodao je, improvizirajući, „možda to prebolim“, misleći valjda na ljubav koja mu je nedavno donijela razočarenje.

U drugom, bržem dijelu koncerta partner mu je bio Marko Louis na klavijaturama, glazbenik s kojim je surađivao na pjesmama Pašana i Pandora. Pandoru je s njim uglas pjevala i publika , a u nekoliko navrata je sišao s bine i izazovno prošetao ispred gledališta. Louis ga je, kako je odmah primijetio, oduševio i iznenadio novim glazbenim efektima.

Na kraju je za šibensku publiku, kao i u Dubrovniku, otpjevao „Kad si bila mala Mare", a onda cigansku „himnu“ Đelem,Đelem uz violinisticu Aleksandru Pereule. No publici ni to nije bilo dovoljno pa je izašao na novi bis, a onda su ga u redu čekali da im da autogram ili da se s njim fotografiraju.

Iz kategorije: Kultura