Podizanju Potemkinovih sela, kako bi se postigao neki privatni, sebični interes, svjedočimo i danas, a na temelju primjera iz parkse nastala je izložba Šibenčanke Lane Stojićević, pod nazivom "Strukture prikrivanja / Parcela" koja će biti otvoren u četvrtak, 11. svibnja u 19 h u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku. Kustos izložbe je Vedran Perkov.
Praveći paralelu sa stanjem u Rusiji za vrijeme carice Katarine Velike, davne 1787 godine kada je Grigorij Aleksandrovič Potemkin, namjesnik Nove Rusije i njezin obnovitelj, ponosno je carici pokazivao postignute rezultate pokazujući joj lažna naselja koja su imala zapravo samo fasade pa si ih selili od mjesta do mjesta putem kojim je prolazila carica Vedran Perkov i izlžbi Lane Stojičević kaže:
„U drugoj Sretnoj zemlji, onoj u kojoj Lana Stojićević živi, stvari nisu bitno drugačije. Nedavno je jedan doajen hrvatske privatizacije odlučio sebi sagraditi malo naselje, i to usred nacionalnog parka. Najprije je podigao metalne konstrukcije koje nose krovove da bi uz pomoć snimke iz zraka mogao tvrditi kako su kuće od davnina tu i da za njih nije potrebna građevinska dozvola. Odlučio je obmanuti državu, prevariti institucije, izigrati zakone, a narod učiniti budalama. Učinio je to zato što je mogao, a mogao je zbog svoje pozicije i moći. Priču su razotkrili novinari, digla se velika graja, pa je nesuđeni graditelj odustao od izgradnje. I to je bilo to. Drugih posljedica nije bilo.
Jedan od naših vodećih teleoperatera odlučio je, zbog osiguravanja bolje pokrivenosti signalom, a time i ostvarivanja većega profita, postaviti što više svojih odašiljača unutar naseljenih mjesta. Postavljanje odašiljača iziskuje gomilu dozvola i "birokracije", jer se antene što štetno zrače ne mogu postaviti kako se kome hoće. Brže-bolje smislili su rješenje: odašiljače će postaviti na krovove privatnih kuća i zamaskirati ih kutijama nalik na dimnjake. Odlučili, dakle, direktori telekomunikacijske tvrtke – zbog svoje pozicije i moći–obmanuti državu, prevariti institucije, izigrati zakone, a narod učiniti budalama. I to samo zato jer su mogli. Digla se velika graja, prosvjedovali su stanari susjednih kuća i – nikome ništa. Teleoperater ih je postavio još i više.
Uz pomoć kompjuterskih simulacija, fotografija, konstrukcija, fasada i kulisa, Lana Stojićević kroz Strukture prikrivanja opisuje dvije gore navedene hrvatske priče. Iako potka njezinih radova doista potječe iz priče o Potemkinu i njegovoj obmani, pogrešno bi bilo nazvati njezine radove samo svojevrsnim Potemkinovim selima ili ironičnim komentarom aktualne društvene situacije. Svi znamo da su u dimnjacima antene, a da ispod krova nema ničeg. Lana razotkriva nešto puno veće i važnije: činjenicu da smo, kao društvo, na laž naviknuli. Količina pokušaja obmana i očitih prevara kojima smo svakodnevno izloženi graniči s napastvovanjem. Nasilje je to nad zdravim razumom, dobrim odgojem i moralnim standardima svakoga koji ih ima. Kao falusi strše, penetrirajući u nebo, izduženi dimnjaci ilustrirajući poziciju moći društvenih elita kojima se može što im se prohtije, jer znaju da negativnih konzekvenci neće biti.
Lana kroz svoje radove otkriva i to da smo se i sami spremni služiti lažima. Bez obzira na količinu morala, visokih standarda ili dobrog odgoja, posegnut ćemo za laži čim se ukaže potreba. Prevariti institucije, izigrati zakon, riješiti problem preko veze, krupno ili sitno pogodovanje, nepotizam, mito– nisu to samo "privilegije" elite. Da baza nije ista, ni elita ne bi mogla tako funkcionirati. Da bi sve bilo skladno posloženo, poput Lego kockica ili elemenata iz igrice Tetris, svi elementi moraju savršeno nalijegati jedan na drugi. Poput Laninih šarenih maketa kuća.
Iako beskrajno simpatični, razigrani i velikom dozom humora prožeti, radovi na ovoj izložbi prikazuju puno mračniju sliku stvarnosti. Radovi Lane Stojićević nisu samo kulise; oni su prije svega ogledalo. Zrcalo ispred kojega bismo se trebali dobro zamisliti i preispitati. A ne pristati biti akteri i ove priče.
Strah me je, ipak, da će na kraju opet ispasti – nikome ništa“.
______________
O umjetnici:
Lana Stojićević rođena je 1989. godine u Šibeniku. Diplomirala je slikarstvo 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu, na kojoj od 2015. radi kao vanjska suradnica. Realizirala je više samostalnih (Galerija SC, Galerija umjetnina Split, Galerija Kranjčar, NMG@Praktika, AK Galerija...) i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama (Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., New East Photo Prize, Slavonski biennale, Tvoja zemlja ne postoji, Almissa Open Art festival, Erste fragmenti, Young Contemporary Photography: Different Worlds, Splitski salon, Salon mladih...). Dobitnica je Metro Imaging New East Photo Prize Mentorship Award (Calvert 22 Foundation, London), godišnje nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najboljeg mladog umjetnika/icu 2015. godine, druge nagrade izložbe Young Contemporary Photography: Different Worlds (Galerija Photon, Ljubljana), nagrade Erste Grand Prix, Rektorove i Dekanove nagrade te prve nagrade Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Bila je nominirana za New East Photo Prize, HT nagradu i Nagradu Radoslav Putar.
