Da i svega četiri godine provedene u gradu kao što je Šibenik mogu na čovjeka ostaviti toliki utisak da mu onda predstavlja inspiraciju za cijeli život dokaz je Zoran Josip Jurić. Djetinjstvo u Rupama i gimnazijske godine u Šibeniku i više su nego slikovito opisane u sinoć predstavljenoj knjizi 'Nezaboravljeni šibenski suton'.
Uz glumca Jakova Bilića koji je interpretirao Jurićeve stihove, brojni posjetitelji promocije su se, zahvaljujući pitkoj pričajućoj poeziji šibensko – zagrebačkog pjesnika s lakoćom i sami pronašli u njoj, a i sam je autor, kako kaže, uistinu sretan što je knjiga izdana čak dvadeset godina nakon njezina nastanka.
- Ja sam šibenski gimnazijalac i ova knjiga je moj dug gradu Šibeniku. Upravo sam svojim gimnazijskim kolegama iz generacije 76' posvetio knjigu i osjećao sam da sam baš dužan gradu u kojem sam proveo najljepše četiri godine života. Kako su životni putevi jako čudni, knjiga nažalost izlazi sa zakašnjenjem od dvadeset godina, no kako sam kroz nju htio opisati Šibenik u vrijeme svoje mladosti, mislim da valjda za takvo što nikad nije kasno - kazao je autor.
Osim samih stihova također ste i autor ilustracija. Knjiga je obogaćena vašim crtežima tušem.
Ugodno me iznenadila gospođa Zdenka Bilušić jer ja svoje crtarije ne smatram velikim grafičkim djelima. Oni za mene predstavljaju tek nemirnog autora koji je na neki način htio popratiti stihove. Crtao tušem grafike tušem u periodu kad je i knjiga nastala. U početku su to bili samo crteži posvećeni Šibeniku, a kasnije sam ih uklopio upravo u ove stihove i zahvaljujući Zdenki sad su izloženi u Gradskoj knjižnici 'Jurja Šižgorića' i posjetitelji ih mogu slobodno razgledati.
Neke od glavnih karakteristika vaših pjesama su jednostavnost i neposrednost zbog čega se čitatelj osjeća kao da razgovara s vama. Kako ste to postigli?
U teoriju književnosti ja se, iskreno, ne razumijem toliko. Pjesme samo pišem, nikad ih nisam doživljavao kao nekakav književni kritičar. Upravo zbog toga ovakvu poeziju možemo nazvati pričajućom i namjerno nisam htio koristiti previše različitih metafora, svaka pjesma je kratka priča kroz koje iznosim svoje emocije. Radije sam koristio, kako kaže Boris Beck, koji je napisao pogovor, mnoštvo upečatljivih opisa mirisa i zvukova moga kraja. U šali kažemo kako su neke moje pjesme strofične dok su ove druge 'katastrofične'. On kao kritičar mi često govori kako su baš ove druge puno bolje i da se njih držim.
U Šibeniku niste dugo živjeli, ali ipak dovoljno da prije dvadeset godina nastane ovakvo djelo. Jeste li u tom razdoblju u međuvremenu napisali još nešto inspirirano nostalgijom u Zagrebu za Šibenikom i rodnim krajem?
Ovog trenutka se mučimo s pronalaskom nakladnika za knjigu eseja pod nazivom 'Veličanstvena zemlja' koja je zamišljena kao popratna knjiga za slike akademskog slikara Mate Jurkovića koji je naslikao na stotine slika rijeke Krke od izvora do ušća. Osim toga, napisao sam još dvije knjige koje čekaju izdavanje, a pišem i pravi Rječnik rupskoga kraja. Volio bih da se te stare riječi sačuvaju od zaborava, a moram priznati da sam nedavno pročitao izvrsnu Vukovićevu zbirku haiku pjesama i shvatio koliko riječi ni sam ne razumijem iako mi je cijeli ovaj kraj dobro poznat. Te stare riječi možemo sačuvati jedino ako ih zapišemo, u protivnom bi one mogle umrijeti zajedno sa starijim stanovništvom naših sela i gradova, a to zaista ne smijemo dopustiti.
Razgovarala: Franka Štrkalj
