„Uz embargo na kritiku Hajduka i Torcide čak i kad na Rujavici „uglavnom” plate stolice, protupožarni uređaji... ili Marko Livaja prostački vrijeđa, u Hrvatskoj postoji samo još jedan „kritičarski embargo”, onaj prema pušaima. Svi „cvikaju” od politike do medija. Boje se reći istinu i uhvatiti u koštac s ubojicom zdravlja...”
Tako glasi uvodna rečenica redovne rubrike „Jutarnjeg lista” Akcent koja izlazi na udarnoj stranici tih dnevnih novina. Tekst pod naslovom „O pušačima, kao i o Torcidi i Hajduku, samo u „rukavicama” potpisuje komentatorica Jutarnjeg Goranka Jureško.
Znakovito je da secirajući snishodljiv i kukavički odnos politike i medija prema pušačima i agresiji duhanskog dima pogubnog po zdravlje i život, komentatorka u uvodu povlači paralelu i stavlja znak jednakosti između tog kukavičluka i identične cenzure, embarga i straha da se kaže istina i o „Marku Livaji i njegovom prostačkom vrijeđanju”. Iako je komentar „Jutarnjeg lista” u cijelosti oštra osuda kukavičluka hrvatskih medija i politike koji izbjegavaju govoriti istinu o „pušačkom teroru”, on otkriva još jednu poraznu pojavu, a to je kukavičluk hrvatskih medija i politike da kažu istinu „o Hajduku, Torcidi i prostačkom vrijeđanju Marka Liveaje”. Ove rečenice hrabro i beskompromisno objašnjavaju zašto je Šibenik u slučaju Livaja, prikazan kao krivac koji je, eto, isprovocirao reprezentativca Hrvatske, kapetana Hajduka i ponajboljeg hrvatskog nogometaša, a Livaja kao pravednik koji je, eto, samo hrabro i opravdano odgovorio na provokacije pa ga zato treba nastaviti glorificirati. A Šibenik? Ma on je ionako drugorazerdan, pardon drugoligašan, i nevažan. Zar ga je kao takvog uopće moguće poniziti i uvrijediti?
Izvor: Jutarnji list, 31. 5. 2023. / Goranka Jureško / Akcent, str 2
