Datum objave: 09. Svibanj 2016

Napredujemo,ali ne marimo za očekivanja turista

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Čitam s velikim interesom reportaže o razvojnim projektima grada koji se tiču tvrđava, plaža, otoka, inovativnog i kulturnog turizma, festivala i manifestacija. Wow! Šibenik postaje nezaobilazna destinacija na turističkoj karti Hrvatske. Medijska promocija stvorila je velika očekivanja među potencijalnim posjetiteljima, barem sudeći po reakcijama obitelji, prijatelja i poznanika.
Budući da živim u starom dijelu grada i dnevno prolazim turističkim rutama svakodnevno se susrećem s turistima i slušam o njihovim iskustvima koje, moram priznati, shvaćam dosta osobno. Tako sam ponosna i sretna kada čujem da su sretni i zadovoljni, a neugodno mi je kada svjedočim propustima koji ih frustriraju. Ono što mene tada frustrira je da nezadovoljstvo gostiju očito Šibenčane ne dira – jer se ništa ne mijenja.
Uzmimo primjer iz mog susjedstva. Ključna šibenska atrakcija, ljetna pozornica na tvrđavi sv. Mihovil nema riješen problem parkinga niti predviđen pristup autobusima za siguran iskrcaj grupa. Oboje je posebno problematično kada se radi o starijim ili hendikepiranim ljudima te djeci. U sezoni svakodnevno svjedočim hajci za svako parkirno mjesto u kojem se nadmeću pacijenti obližnjeg Doma zdravlja, stanovnici Gorice i Zagrađa, njihovi posjetitelji ili majstori i nesretni turisti. Psovke i frustracije su na dnevnom redu što temperamentnim Dalmatincima možda ne smeta, ali većinu stranaca konsternira i ljuti. Pitam se što će biti ove sezone kada će turiste privlačiti i tvrđava Barone do koje se od Mihovila relativno brzo stiže.

 

Podrugljivih komentara ne manjka ni na račun neuređenog pristupa tvrđavi - stiješnjen uz vatrogasce, s vidljivim kontejnerima za smeće i odronjenim kamenjem - i na račun neodržavanog i psećom kakicom uneređenog parka te perivoja Ane Rukavine. Dođe mi da propadnem u crnu zemlju od sramote iako ne radim u gradskoj službi! Najnoviji razlog za frustraciju je zatvaranje sjevernog ulaza u tvrđavu – i to u predsezoni nakon što je cijelu zimu bio otvoren. Posjetitelji se porukom nalijepljenom na vrata preusmjeravaju na južni, dijametralno suprotni, ulaz. Zamislite kako se osjećaju ti ljudi koji su šetali uzduž rive, divili se i slikali velebnu tvrđavu i dvostruke bedeme, može biti razgledavali šarmantni Dolac i prateći zapadne bedeme strmim stepenicama mukotrpno savladali visinsku razliku, da bi ih na cilju dočekala -zatvorena teška drvena vrata. Nema ti gorega od razočaranih ljudi. Ne samo da će posjet tvrđavi pamtiti po nevolji nego će o tome sigurno pričati prijateljima i obitelji, našim potencijalnim budućim turistima. Dobar glas se daleko čuje, a loš još i dalje!

 

Kako bi to izbjegli ozbiljne firme ne ignoriraju povratne informacije potrošača (gostiju, kupaca, klijenata ili korisnika) nego ih sustavno prikupljaju i analiziraju. Zapošljavaju ljude zadužene za kvalitetu odnosa s potrošačima koji drugima u firmi, zaokupljene internom organizacijom i problemima, osvještava perspektivu klijenata. Što očekuju i u kojoj mjeri su im se očekivanja ostvarila, jesu li zadovoljni ili nisu, što im se sviđa ili ne te što bi željeli i što predlažu? Tako se ciljano upravlja kapitalom potrošača.
Konkurencija ne spava, a u utrci za tržišno pozicioniranje svaki klijent tj. turist je važan. Pojačanim fokusom na korisnike imat ćemo zadovoljne turiste koji će doći opet, hvalit nas, napuniti gradsku blagajnu i pomoći nam da Šibenik doista postane turistička destinacija koja će opravdati očekivanja (meets expectations) koja, usput rečeno, promotivnim aktivnostima sami stvaramo i potičemo.

 

P.S. Nije problem u problemu -vrag ih odnija, jedne riješiš drugi iskrsnu - nego u načinu na koji im pristupamo te koliko ih brzo i učinkovito rješavamo.